среда, 23. мај 2012.

Тужно сјећање на 12 беба – 20 година од смрти беба у бањалучком породилишту



Поводом 20. годишњице смрти беба у бањалучком породилишту, данас 22. маја, положени су вијенци на спомен обиљежје „12 беба“ у центру града. Вијенце су положили предсједник Републике Српске, Милорад Додик, делегација Владе РС на челу са предсједником Александром Џомбићем, градоначелник и предсједник Скупштине града, Драгољуб Давидовић и Слободан Гаврановић, делегација Парламента БиХ, затим представници невладиних организација и грађани.
Предсједник РС, Милорад Додик, рекао је у свом обраћању да ова трагедија ни након 20 година никога не може оставити равнодушним.
„То је било вријеме када је недостајао разум на свим странама. Тај велики свијет у који смо тада имали повјерења, показао се потпуно нехуманим, јер је само један телефонски позив могао спасити ову дјецу, тиме што би био одобрен лет авиона са кисеоником. На жалост, то се није десило. Исти тај свијет неколико година касније појавио се овдје, бацајући бомбе по нама. Несумњиво је да они никада нису хтјели разумјети обични, мали свијет и њихове животе. Судбина 12 беба није могла бити ријешена овдје, већ се о томе одлучивало у неким далеким дестинацијама“ – нагласио је Додик.
Он је додао да данас обиљежавамо дан који мора да живи у свима нама и који никада не смијемо заборавити, те увијек требамо бити уз породице настрадале дјеце.
„Вријеме страдања нас упозорава да данас морамо очувати мир и стабилност, те посветити се младим нараштајима“ – поручио је предсједник Републике Српске.

Градоначелник Бање Луке, Драгољуб Давидовић, казао је да се сваке године окупљамо код спомен обиљежја како би оживјели сјећање на смрт 12 беба у бањалучком породилишту.
„Када застанете поред овог споменика, само се намеће питање: зар је баш тако морало бити и зашто су људи били толико сурови према тек рођеној дјеци? У наш град долазе званичници из многих земаља и ово мјесто треба да посјете заједно с нама, да им испричамо шта се десило те 1992. године. То може сасвим сигурно допринијети томе да исправимо црно-бијелу слику која још увијек влада у свијету о рату у БиХ – о томе да је само српски народ крив“ – истакао је градоначелник.

У име родитеља настрадале дјеце, присутнима се обратила Жељка Тубић. Онa је рекла да не може опростити овај злочин и упитала зашто је њено и наручје осталих мајки остало празно.
„Нека знају сви да ниједну ноћ у ових 20 година нисам заспала мирно, а да нисам помислила на своје уснуло чедо. Ми, мајке страдале дјеце, држаћемо се заклетве и док смо живе причаћемо о страхоти која нам се десила, како би људи сазнали о злу и нечовјештву страних моћника“ – није крила бол и огорчење Тубићева. 

Подсјећамо, маја 1992. године, у бањалучком породилишту умрло је 12 беба због недостатка кисеоника. Кисеоник није могао бити допремљен копненим путем због блoкаде Бање Луке, а ни ваздушним путем због одлуке Савјета безбједности о забрани летења изнад БиХ.

понедељак, 21. мај 2012.

Penzionere vraćaju u učionice

Penzionere vraćaju u učionice

BANJALUKA - Osnovne škole širom RS uskoro će se suočiti sa velikim problemom jer je više od 100 nastavnika matematike spremno za odlazak u penziju, a nema dovoljno mladog kadra da ih zamijeni.
Prema podacima Ministarstva prosvjete i kulture RS, u 63 osnovne škole u RS nastavu matematike već ove godine izvode 73 neverifikovana nastavnika, što je za 24 odsto više nego lani.
"Prema dobijenim podacima, 120 nastavnika ima 60 i više godina starosti, a 141 nastavnik ima od 36 do 40 godina staža", kazala je Branka Rogač, portparol Ministarstva.
U Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" iz Jezera suočili su se s ovim problemom. S obzirom na to da se na konkurs nije javio nijedan diplomirani matematičar, morali su da angažuju neverifikovanog nastavnika - inženjera da predaje matematiku.
"Imamo jednog nastavnika matematike, a kako su nam za pokrivanje nastave potrebna dva, morali smo angažovati kolegu koji je inženjer po struci. Konkurs smo raspisivali nekoliko puta, ali nijednom se nije javio diplomirani profesor matematike", kazao je Radomir Nikolčić, direktor OŠ "Vuk Karadžić".
Dragorad Vasić, direktor OŠ "Vuk Karadžić" u Bijeljini i predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola Semberije, kaže da u ovom dijelu RS trenutno nedostaju tri nastavnika matematike.
"U gradskim školama trenutno nema mnogo problema jer je dio nastave pokriven angažovanjem nelicenciranih nastavnika. Ipak, to je privremeno rješenje, do narednog konkursa, jer moramo angažovati stručno osoblje", kazao je Vasić.
Evidentno je da se iz godine u godinu, uprkos nastojanjima resornog ministarstva da kroz sufinansiranje i stipendiranje studenata koji studiraju matematiku obezbijedi potreban kadar, javlja problem organizacije i realizacije nastave matematike.
"Škole nisu u mogućnosti obezbijediti stručno zastupljenu nastavu matematike jer na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS nema potrebnog kadra pa su u obavezi da, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju i Uputstvu o angažovanju neverifikovanih lica na mjesto nastavnika, prime inženjere određenih struka i zanimanja", kazala je  Rogačeva.
Da bi se ovaj problem prebrodio, budući da se radi o specifičnom predmetu čije je kvalitetno usvajanje preduslov za dalje školovanje u srednjim školama i na fakultetima i nakon brojnih konsultacija, resorno ministarstvo dozvolilo je da se za izvođenje nastave matematike mogu angažovati penzionisani radnici koji žele da ponovo rade, te koji su psihofizički sposobni.
Odluka se odnosi samo na angažovanje nastavnika matematike, a Ministarstvo je o svemu upoznalo i Prosvjetnu inspekciju kako se prilikom inspekcijskih pregleda ne bi javljali problemi.  
Isti problem imaju i srednje škole u RS kojima, prema iskazanim potrebama za 2011/12. školsku godinu, nedostaje 51 profesor matematike i 11 profesora fizike.

Na PMF-u 102 apsolventa

Na banjalučkom Prirodno-matematičkom fakultetu trenutno su 102 apsolventa matematike na trogodišnjem i četvorogodišnjem nastavnom i opštem smjeru.
Od tog broja 54 apsolventa su na trogodišnjem studiju i stiču zvanje profesora matematike za osnovnu školu, 31 student trebalo bi da diplomira na četvorogodišnjem programu i postaju profesori matematike, dok je 17 apsolvenata opšteg smjera.
Istovremeno, lani je diplomiralo 37 studenata, ali među njima je većina onih koji su ranije završili pedagoške akademije i već rade u nastavi, a morali su da se doškoluju kako bi radili u osnovnim školama.

недеља, 20. мај 2012.

Petnicu su više puta hteli da ugase


Aleksandar Nikolić | 20. 05. 2012. - 07:53h | Foto: B. Belić, N. Marković, Fonet, S. Đalić |Komentara: 22 

Teško je reći kada je bilo najteže. Preživeli smo hiperinflaciju i ministra prosvete Danila Ž. Markovića koji je bio protiv bilo kakve priče i talentovanoj deci. Hteo je da ugasi Matematičku gimnaziju, Školu za muzičke talente u Ćupriji, pa i Petnicu. Opstali smo zahvaljujući donacijama iz inostranstva.
Krajem devedesetih konzervativni deo režima prepoznao je Petnicu kao rasadnik proevropskih i prosvetskih ideja... i bombardovanje smo preživeli. Danas do nas stižu slatkorečiva obećanja i pohvale od političkih elita, a novac za izgradnju stiže iz evropskih fondova za obrazovanje.

Danas entuzijazam prepuštam mlađim kolegama koji vode programe u istraživačkoj stanici, a ja sam zadužen za oprez i obezbeđivanje uslova da njihov optimizam funkcioniše, započinje svoju ispovest za “Blic” Vigor Majić, direktor istraživačke stanice Petnica.

Staklena vrata - životna lekcija



Studirao je geografiju i medicinu
Širina plavetnila neba i dubina plavetnila mora u Kvarnerskom zalivu bila je prva slika koja je oplemenila moja čula u detinjstvu. Jadranska obala je uvek predstavljala posebnu geografiju za mene jer sam tamo počeo da učim i savladavam život. Miris borove šume i veliki brodovi u riječkom brodogradilištu činili su okvir bezbrižnosti na početku mojih nadanja i iskušenja.

Moji roditelji su se upoznali na studijama medicine u Beogradu. Viktor je bio rođeni Riječanin, a Vera - Sremica iz Zemuna. Radili su kao lekari u Rijeci i trudili se da podrže moju veliku znatiželju i nauče me čestitosti, marljivosti i poštenju...

Ali, kao i svako dete, neke stvari sam iskustveno saznao. Kada se staklena vrata lepo očiste, ona su velika opasnost za zanesene klince kakav sam ja bio. Kada sam spojio brzinu kretanja sa težinom moga tela, bilo je neminovno da staklena vrata pretvorim u gomilu srče.

U panici sam imao utisak da sopstveni nos u rikšama nosim kod lekara. Sve se završilo sa nekoliko ozbiljnih posekotina. Nos je ostao na svom mestu, ali sam tada naučio da opasnost postoji, iako često nije dostupna našim očima. Kasnije me je život mnogo puta uverio da je ta lekcija sa staklenim vratima i te kako vredna.

Od primorca do kampera i planinara


U Petnici deca istražuju bez ocena i pritiska
Najveći kvalitet programa u Petnici kojima rukovodi Vigor Majić jeste mogućnost talentovane i radoznale dece da sa sličnim vršnjacima istražuju naučne discipline za koje su zainteresovani bez ikakvog uslovljavanja takmičenjem i ocenama. Takav metod je od mnogih Petničana napravio naučnike svetskog kalibra.
Razvod Viktora i Vere je u moj život uveo novu geografiju. Sećam se da sam dugo gledao u Jadran dok se autobus iznad Kvarnera nije popeo na autoput Bratstva i jedinstva. Mama je dobila odlično plaćen posao u Loznici koja se tada razvijala u industrijski centar. Vera je želela da školovanje započnem u mestu gde je jezik čist.

Na Kvarneru se govori različitim dijalektima, a u Vukovom kraju najtačnije i najlepše u Srbiji. U gimnaziji sam sa školskim drugarima otkrio prirodu na potpuno drugačiji način. Očaralo me je planinarenje jer je svako predstavljalo avanturu za sebe. Dešavalo se da sam potpuno mokar, bez hrane i ideje gde da krenemo stajao nasred šume, ali tada je avantura bila kompletna.
Sloboda kretanja = autostopiranje

Privlačila me je sloboda kretanja i zato sam se pridružio Mladim istraživačima. Tamo sam stekao društvo sa kojim sam se lako upuštao u avanture stopiranja po SFRJ. Poznavao sam ljude u svakom gradu nekadašnje Jugoslavije i bukvalno nijednom nisam upao u nevolju za vreme mojih putešestvija.



Kaže da je njegova uloga slična Don Kihotu
Bio je to poseban komunikacioni i psihološki izazov koji je moju znatiželju namirivao. Dešavalo se da izađem iz kola na mestu gde nemam pojma o geografiji, ali u SFRJ nije bila pustinja. Ako krenete putem, posle nekog vremena naići ćete na naseljeno mesto i tu ideju sam uvek forsirao u momentima potpune dezorijentacije.

Ljudi širom Jugoslavije nisu baš razumeli zašto ja tako mlad lutam okolo, ali su mi uvek pomagali. Nekad smeštajem, nekad obrokom, uvek putokazom i lepim željama. Danas savetujem mlade ljude da prate svoju znatiželju i po nekad odustanu od životne rutine. 

Sastavio sam sopstveni program studiranja

Ličnost godine 2008.
Pozitivan doprinos unapređenju društvenih institucija i Majićev uticaj na nastanak, razvoj i opstanak Istraživačke stanice Petnice bio je jedini kriterijum po kojem je proglašen za ličnost godine po izboru nedeljnika "Vreme". Autentičnost i uspeh izvan školskog obrazovanja doneo mu je ugled u svetu.
Kada je došlo vreme za studije, nisam znao kuda da krenem. Nijedan od fakulteta na Beogradskom univerzitetu nije nudio program koji bi ispunio moja očekivanja. Žarko sam želeo da istražujem ekologiju jer sam dva puta osvajao zlatnu medalju na saveznim takmičenjima iz biologije.

Shvatio sam da ne postoji mogućnost da student sam kreira svoj program studiranja pa sam improvizovao. Upisao sam geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu, ali i Medicinski fakultet zbog predmeta vezanih za zdravlje ljudi, fizike, hemije, biohemije, anatomije...

Bio sam aktivan u organizaciji Mladih istraživača i na različitim konferencijama koje su se bavile mogućnošću da se studenti bave naukom bez administrativnih zabrana i sukobljavanja sa profesorskim sujetama. Dešavalo se da sam od profesora na oba fakulteta krio gde sve pohađam predavanja. Bilo je divnih ljudi koji su me podržavali, ali bilo je više onih koji su u mom naporu i ambiciji videli subverzivno delovanje protiv prevaziđenog akademskog obrazca. 
Novinarstvo prevodi nauku običnim ljudima

Džeparac i fina mapa mentalne relaksacije odveli su me u novinarstvo. Pisao sam za „Galaksiju“ i bio u prilici da svoje ideje podelim sa velikim brojem ljudi. Nije srpska kafana glavni prostor u kojem se šire ideje, već treba imati hrabrosti podeliti ih sa potpuno nepoznatim ljudima. Novinarstvo me je naučilo da naučna saznanja i predviđanja lako prevodim na jezik razumljiv ljudima koji žele samo da se informišu.

Petnica oaza za znatiželjne

U momentu kada su radne akcije postojale ozbiljan biznis u socijalističkoj Jugoslaviji, bio sam vrlo kritičan prema takvom zaglupljivanju, eksploataciji i ideološkom uniformisanju mladih ljudi. Bila je to velika iluzija u kojoj se formirao profil kolektivne svesti.



Kaže da mladi treba da prate svoju znatiželju
U ime Mladih istraživača tada smo nadležnim sekretarijatima predložili da se omogući neki prostor mladim ljudima gde bi oni bez jutarnje smotre, podizanja zastave i populističkih parola razmenjivali ideje o nauci. Želeli smo istraživačku stanicu i Petnica se nametnula kao dobro rešenje jer su studenti različitih fakulteta već dolazili ti radi terenskih istraživanja.

Čak je i Jovan Cvijić vodio svoje studente u Petnicu jer se tu spajaju planine i ravnica. Postoji petnička pećina koja je prva naučno istraživana. Petnica je blizu univerzitetskim centrima u Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu. Dušan Mihajlović i Milomir Minić su Valjevci i pomogli su da Petnica dobije istraživačku stanicu u koju klinci vole da dođu jer se njihov istraživački duh ne sputava i ne ocenjuje već se ohrabruju njihove naučne ideje.

Petnica je mesto gde pametna i talentovana deca susreću slične vršnjake koji su često u svojim školama proglašeni čudacima i štreberima zbog nebrige profesora pre svega. Kod nas se oni socijalizuju i prihvataju sebe kao vredne iako drugačije.
Porodica i strasti
Suprugu sam upoznao u Petnici kada sam prvi put u nju došao. Imamo dvoje dece i naša porodica je moja najlepša životna oaza. Kada vozim obavezno slušam hevi metal muziku a kući klasiku. Nekada sam mnogo putovao, ali danas jedva stižem da provedem dovoljno vremena sa porodicom.



U Petnici je upoznao suprugu
Biti direktor Istraživačke stanice u Srbiji danas slično je ulozi Don Kihota u Servantesovom romanu, ali talentovani klinci su prioritet ovog društva, zar ne?

уторак, 15. мај 2012.

Prstenje

Svaki prsten na  ruci ima jedinstvenu “priču”


Prsten sa ovalnim kamenom treba poklanjati isključivo ženi sa kojom ste u dubokom emotivnom ili prijateljskom odnosu. Četvrtasti kamen vole žene hedonisti, oblik “suze” žene čvrstih uverenja, dok je kamen u obliku srca idealan za romantične duše…
Prsten je oduvek bio jak simbol, označavao je autoritet, status, čast, pripadnost određenoj grupi, staležu, moć, sugerisao na večnu ljubav. Njegov oblik, krug, simbolizuje večnost, neprekidno kretanje, jedinstvo, povezanost, zajedničku sudbinu, zbog čega ga par razmenjuje na venčanju. Prstenu su pridavane magijske, isceliteljske moći, nosio se i kao talisman, zaštita od zlih sila. Priče i legende o prstenu su mnogobrojne, a zajednička nit koja povezuje sve njih je ta da prsten ocrtava ličnost i karakter onoga ko ga nosi i da, kao poseban dar, može vlasniku da pomogne da pobedi svoje strahove, sumnje i stekne najveću moć – moć vladanja samim sobom.

Prsten je najomiljeniji deo nakita i gotovo da ne postoji žena koja ne nosi barem jedan, omiljeni prsten, koji ima posebnu vrednost i simboliku, seća na neke lepe trenutke ili nekoga koga su volele. Zbog toga, ako voljenoj ženi želite da poklonite prsten, pažljivo odaberite, jer on mnogo govori i o onome ko ga poklanja i o onome ko ga nosi. Prsten poklanjaju samo muškarci koji prema ženi imaju ozbiljne namere, odnosno oni koji su sigurni u svoje emocije i izbore. Oni koji to nisu, pre će se odlučiti za ogrlicu, narukvicu, broš….

Stručnjaci tvrde da izbor prstena vrlo uverljivo “priča” o karakteru i ličnosti i zato kada ga poklanjate to mora da bude glavni kriterijum u izboru, zato je važno da pogodite ukus onoga ko će ga nositi. Svaki prsten na ženskoj ruci ima svoju priču i simboliku, pa zbog toga on nije najbolji poklon ako se dobro ne poznajete, tvrde stručnjaci. Istraživanja pokazuju da se žene najviše raduju kada na poklon dobiju nakit, prvenstveno prsten, ali i da je čak 58 odsto njih razočarano izborom svojih partnera. Da se to ne bi dogodilo, pročitajte šta predlažu stručnjaci i kakvo prstenje odgovara ženskim karakterima.
* Prsten sa jednim kamenom priliči otvorenim i ambicioznim ženama kojima želite da poručite da su vam važne. Savršen je za dame koje vole klasičan i tradicionalan izgled nakita, a dobar je izbor i za ambiciozne, karijeri okrenute žene, koje su otvorene i jasno znaju šta hoće. Veličina je stvar ukusa, pa ako niste sigurni šta bi ona volela, pogledajte u njene ruke kada sledeći put budete zajedno. Ako nosi veliko, krupno prstenje, neka to bude i vaš izbor.
* Ovalno kamenje vole žene koje su sklone preterivanju i često prelaze granice. Okrugli kamen dobar je za jake žene koje znaju šta hoće. On se poklanja samo kada ste sa ženom u dubokom emotivnom ili prijateljskom odnosu, preporučuju stručnjaci. One su odane ljubavnice i prijateljice, ali ako ih povredite umeju da budu vrlo nezgodne, jer ne daju na sebe i ono što vam daju očekuju zauzvrat.
Četvrtasti kamen nose žene hedonisti, sa prefinjenim ukusom i stilom. One uživaju kada god mogu, ali su i dovoljno jake da podnesu teškoće. Sklone su maštarenju i sanjarenju, ali svoje najintimnije tajne vrlo reko otkrivaju. Oblik “suze” vole žene pomalo tradicionalnih shvatanja. Vrlo su predane i poslu i ljubavi, čvrstih uverenja i ponekad previše striktnih stavova. Kamen u obliku srca vole romantične duše, žene koje sanjaju o glamuru, žive u bajci, sa “glavom u oblacima”. Zauvek će u njima postojati nemirno, nestašno dete željno novih avantura.
* Prsten sa nekoliko kamenčića idealan je poklon za sentimentalne, produhovljene žene. Pogotovo onaj sa tri kamena, jer je trojka jak simbol u mnogim kulturama i tradicijama. Ovakav prsten savršen je poklon za žene kojima želite da poklonite nešto intimno i lično. Voleće ga i smirene žene, zrele, samosvesne, pomalo mistične.
* Spiralni prsten sa kamenom treba poklanjati smelim, modernim ženama, koje ne pristaju na kompromis. Inovativan i moderan dizajn priliči ženama koje imaju progresivne stavove, koje su jake i misle svojom glavom. Takve dame uvek su primećene i malo koga ostavljaju ravnodušnim. Otvorene, jake, umetnički nastrojene, žene koje su rođene vođe, dobre u izražavanju i interpretiranju, one koje znaju da iskoriste prilike koje im život daje.
* Prsten sa kamenom u boji je dobar poklon za nekonvencionalne žene. Statistike pokazuju da žene najradije nose prstenje sa safirima, rubinima, samargdima i dijamantima, ili poludragim kamenjem prema mesecu rođenja. Obojeno drago i poludrago kamenje
savršeni su za specifičnu vrstu žena – kreativne, emotivne, nekonvencionalne, čulne.
* Starinski ili filigranski prsten dopašće se romantičnim dušama, onima koje pomalo žive u prošlosti i čeznu za nekim starim, dobrim vremenima. Dame koje vole ovakvo prstenje stvorene su za glumu, pisanje ili neku drugu formu umetničkog izražavanja, veoma su humane i kreativne, reformatorke u duši.
* Prsten bogato ukrašen dragim kamenjem vole popularne, koketne žene, željne uspeha. One su uvek primećene, znaju šta hoće i kako do toga da dođu, moderne su, lepo obučene, sofisticirane i moćne i pojavom i stavom. Glamurozne su, nasmejane i jake, znaju šta žele od svojih partnera i ne pristaju na manje. One su gladne uspeha, sposobne za multitasking, energične i inteligentne.
* Prsten bez kamena izbor je za žene kojima su udobnost i praktičnost na prvom mestu. One su najčešće sportski tipovi, neupadljive, skromne, ponekad i stidljive, okrenute porodici i deci. Zrele ali nenametljive, intelektualno jake, ali povučene.
MNOGO PRSTENJA “EMOCIONALNI ŠTIT”
Pored oblika prstena i kamena, karakteristike ženske ličnosti u skladu su i sa prstom na kojem ih nosi. Izbor prsta na kojem se nakit nosi najviše govori o unutrašnjem stanju i načinu sagledavanja sveta, tvrde stručnjaci.
* Prsten na kažiprstu otkriva ambicioznu ličnost koja neće birati sredstva da dođe do svog cilja. To su osobe sa jasno određenim prioritetima, koje se nikada ne okreću prošlosti. Vole da upravljaju i svojim i tuđim sudbinama i najbolje se osećaju kada su moćni i kada neko ili nešto zavisi od njih.
* Prsten na srednjem prstu otkriva ličnost okrenutu materijalnom. Takve osobe vole raskoš i vrlo su ponosne na svoje poslovne uspehe.
* Na domalom prstu najveći broj ljudi nosi prsten. To su izuzetno emocionalne osobe, a stručnjaci tvrde da oni koji imaju više od tri prstena na ovom prstu time prikrivaju neku emocionalnu ili kreativnu frustraciju, neuspeh ili poraz. Oni koji na tom prstu nose jedan ili dva prstena umeju i da daju i da prime ljubav, snažni su i pouzdani.
* Mali prst otkriva osobe spremne na eksperimentisanje, sposobne, čulne i osećajne. Međutim, ukoliko je prsten na malom prstu upadljivo veliki, radi se o osobama koje imaju problema u ispoljavanju seksualnosti, tvrde stručnjaci!
* Prsten na palcu nose nekonvencionalne, slobodoumne žene koje se ne stide svoje seksualnosti.
Hiromanti tvrde da je dlan jedinstvena „lična karta” svakog od nas i kažu da ljudi koji nose izuzetno mnogo prstenja na taj način prave “emocionalni štit”, jer se duboko u sebi boje da ne budu povređeni, dok su oni koji upadljivo ukrašavaju kažiprst, osetljivi na kritike!
MUŠKARCA SA PRSTENOM NA PALCU PAMTIĆETE ZAUVEK 
Prsten na palcu prvobitno su nosili strelci, kako bi prst zaštitili od žice luka, u 15. veku on je bio rezervisan za doktore, dok je sedamdesetih godina prošlog veka bio simbol izuzetnog liberalizma u ljubavi, seksu, uopšte načinu života.
Nekada su žene poginulih vojnika nosile prsten na palcu kako bi pokazale poštovanje prema svojim palim muževima, dok ga danas nose žene koje se uvek izdvajaju iz mase, bilo izgledom, bilo razmišljanjem. Ipak, stručnjaci tvrde da najveću simboliku prsten na palcu ima ako je na muškoj ruci i da su to posebni ljudi, koje ćete pamtiti zauvek.
To su nesputani, nezavisni, energični muškarci koji poseduju jaku harizmu uz obaveznu dozu misterioznosti. Izraziti individualisti, svoju slobodu vole više od svega, nekonvencionalno su obučeni, specifični i u ukusu i u stilu, buntovnici koje žene naprosto obožavaju.
Strastveni ljubavnici, šarmeri koji lako zavode, ali koji se nikada predugo ne zadržavaju na jednom mestu. Ako ste ih voleli, večno ćete ih pamtiti i uvek želeti da se vratite u njihov zagrljaj.
(Novosti)

понедељак, 7. мај 2012.

Правопис српског језика

http://www.srpskijezickiatelje.com/pravopis:pravopis

Српски језички атеље бави се стандардним српским језиком, варијететом српског језика који се користи у култури, књижевности, науци, новинарству и у свим званичнијим језичким приликама. Циљ нам је овде да људе који проводе време на интернету, а и оне друге, приволимо граматици и правопису нашег језика и основним појмовима о њему; да им брзо и лако дамо поуздане информације о језичкој појави која их занима и да покушамо решити недоумице са којима се сваког дана срећемо („Како се каже…??“). 

Problemi pametne i nadarene dece

Iako je vaše dete veoma bistro i nadareno, ne znači da će vas zaobići brojni problemi u vaspitanju
Deca koja su inteligentnija od svojih vršnjaka često su predmet zadirkivanja i izdvajanja od ostale dece
Odgajanje pametnog i nadarenog deteta može biti istovremeno osnažujuće, ali i iscrpljujuće. Kada su deca svoju "letvicu" postavila veoma visoko i kada brzo sve uče i shvataju, to ne znači da je njihovo vaspitanje lakši.
 
Svi mi želimo pametnu decu, zar ne? I pod "pametno"  mi mislimo na uspeh u školi ili isticanje u nekom području (poput umetnosti ili učenja jezika) – decu koja lako dobijaju petice u školi, bez neke prevelike muke. Roditelji dece koja imaju poteškoća u školi obično misle da je s pametnijom decom puno lakše, da bolje poštuju disciplinu i da je tim roditeljima generalno puno lakše, no to zaista ne mora biti tako.  
 
Odnosi s vršnjacima
Deca koja su obrazovno naprednija i inteligentnija od svojih vršnjaka često su predmet zadirkivanja i izdvajanja od ostale dece. Ta napetost stavlja dete u nezgodne situacije, jer iako oni možda doista uživaju u školi, moguće je da se suzdržavaju da postignu i pokažu svoj puni potencijal, sve samo kako se ne bi razlikovali od druge dece, i u strahu od njihovog zadirkivanja. U zavisnosti od toga koliko je jaka ličnost deteta, nasilnici se mogu koncentrisati na njih, maltretirati ih i zlostavljati, iz čistog razloga što su drugačiji ili zbog ljubomore. Ako je dete naprednije od svih ostalih u svom razredu ono će se osećati izolovano, ne samo društveno već i mentalno, zbog toga što je njihova mogućnosti konceptualizacije, nalaženja rešenja za određene zadatke i situacije, te mogućnost donošenja zrelih  zaključaka  toliko naprednija da im je intelektualno dosadno u školi.
 
Biti roditelj naprednog deteta
Napredna deca obično imaju šta da pokažu kao rezultat njihovog napornog rada i intelekta. Obilje priznanja i nagrada s kojekakvih takmičenja može biti izvor ponosa, ali to takođe može biti distrakcija pogotovo kada se roditelji usredsrede na ta postignuća i imaju sve veća i veća očekivanja. Deci se može pomoći tako da se naglasak ne stavlja samo na njihova postignuća, već i na druge važne stvari u životu – tome što oni znače – sebi, porodici, svom razredu ili timu. Važno je i primetiti te ne zanemarivati moguće "slabosti" koje akademski nadarena deca imaju, pomoći im po tom pitanju i pokazati im da ih cenite zbog "celog paketa" -  ne samo njihove pameti.
 
Nova perspektiva
Bez obzira na to da li je dete veoma pametno ili ima poteškoća u školi, posao roditelja je podsticati ih i podržavati, dok ih pripremaju za produktivan i ispunjen život. U mnogo se situacija dešava da roditelji s nadarenom decom ne mogu pronaći zajednički jezik na intelektualnom nivou, ali oni svejedno imaju ključnu ulogu. Ova deca, jer mogu biti toliko nadarena na mnogim područjima, imaju poteškoća s pronalaženjem onoga što ih zaista zanima, jer su naprosto toliko dobri u svemu što rade. Ponekad imaju toliko opcija da na kraju odustaju od svega. Upravo je u ovoj situaciji od neizmernog značaja podrška, podsticanje i usmeravanje od strane roditelja. Uz to, nadarena deca puno više brinu o svemu i na sebe stavljaju puno veći pritisak u i izvan učionice – pa i o tome treba voditi računa.
 
Upravljanje očekivanjima
Ako nadarenom detetu stalno govorimo da je 'posebno', drugačije i bolje od drugih sve što ćemo postići je da mu ego poleti i onda u određenoj situaciji, tako rečeno, tresne o tlo kad sazna da je ovo stvaran život, a u stvarnom životu ne možeš se prema drugima ponašati kao da si vredniji od njih, obraćati im se s visine i držati se kao da si bolji od drugih. Tako ga druga deca tek neće prihvatiti. Pružanjem realne slike stvari i sa skromnošću možete zadržati vaše dete usmereno na pozitivne stvari, s obema nogama čvrsto na zemlji.

субота, 5. мај 2012.

Ona na prvom mestu


JA NA PRVOM MESTU  je jedan od najčešćih stilova majčinstva, u kojima majke ne doživljavaju decu kao nezavisne pojedince, nesigurne su i usmerene na sebe. Potomci od malena žive u uverenju da je njihova uloga da učine sve da se majka oseća dobro.
Deca takvih majki izrazito su odana, intuitivna, uvek spremna da pruže podršku drugima. Razumeju tuđe probleme i znaju da ih reše. Ipak, sumnjaju u svoju sposobnost odlučivanja i često ne veruju vlastitim osećanjima, misleći da je majčino razmišljanje i rasuđivanje važnije nego njihovo.

Nepredvidljive mame


Možda najhaotičniji od dosad opisanih stilova majčinstva. Često ljutite, naporne i izrazito emotivne, dopuštaju da ih osećanja preplavljuju, pa vaspitne metode zavise od trenutnog raspoloženja. Njihov um stalno smišlja nove krize i probleme, izazvane emocijama i vezama s okolinom, i to prenose na decu.
Deca nepredvidljivih majki imaju jako izražene komunikativne veštine, naglašeno su empatična, često su sjajni motivatori, uvek spremna da ponude emotivnu podršku članovima porodice, prijateljima i kolegama. Rano nauče da "čitaju" različite tipove ljudi da bi znala da se nose sa tuđim osećanjima. Odrasla u uverenju da treba da se brinu o drugima i njihovim emotivnim potrebama, deca nepredvidljivih majki mogu bili sklona ispadima ljutnje, neraspoloženju i depresiji.

Ovo nikada ne smete da kažete detetu




ZAŠTO NISI KAO....Jedno dete je marljivo, a drugo treba uvek da podsećate na njegove dužnosti. Nemojte međusobno porediti svoju decu, samo ćete povećati prirodno suparništvo, a mogu se čak i zamrzeti. Bolje objasnite jasno što želite.
NE PONAŠAJ SE KAO MALA BEBAVaš osmogodišnjak se ponaša kao da ima četiri godine, ali ovakvim rečima osećaćese uvređeno.

ZAŠTO SI SE TAKO OBUKLA
Kad izlazi sa društvom, pustite dete da obuče šta želi, ali kada izlazite zajedno, mora da zna kako da se obuče lepo i pristojno. Decu treba da znaju da se za različite prilike drugačije oblače.

DIVAN SILaskanjem nećete pomoći. Ako je vaše dete talentovano ili ima neku drugu pozitivnu osobinu, ohrabritega rečima da nešto dobro radi, nagradite ga.

GLUP SIOvo nikada ne treba da kažete detetu, ma kog uzrasta da je. Neće imati samopouzdanje ako vi mislite nešto loše o njemu. Naterajte dete da razmisli o svojim postupcima, pokažite mu kako se stvari rade pravilno.

ŽAO MI JE ŠTO SAM TE RODILANeoprostiva izjava koja može da ostavi duboke, ozbiljne i dalekosežne posledice. Dete će misliti da nije dostojno ljubavi.

OSTAVI ME VEĆ JEDNOM NA MIRUDete može da se oseti nepoželjno ako mu ovo govorite. Iako priželjukujete da kafu ispijete bez prekida, nemojte ovo da govorite. Sedite sa njim, uz posao koji obavljate, kažite mališi da ga volite ali da ste zauzeti. Dete će to razumeti.

ĆUTIOvim rečima dajete mu do znanje kako vam nije stalo do njegovog mišljenja. Bolje recite da treba da se smiri, da bude miran, pošaljite ga u njegovu sobu. Deca uče na primerima i ponašajte se uljudno.

Mogu li koristiti običnu tečnost za sudove u mašini za sudove

Nemojte!
Ukoliko ste to već uradili, primetićete kako sapunica izlazi na pod. Isključite mašinu, rukom odstranite sapunicu i uključite samo ispiranje.

Kako se uči čitanje


четвртак, 3. мај 2012.

Šta sve Libijci nisu plaćali dok je Gadafi bio na vlasti




  Nova zastava Libije / 24sata.info

(24SI) - Bivši libijski vođa Moamer Gadafi ubijen je 20. oktobra nakon što je uhvaćen u svom rodnom gradu Sirtu, te je time okončana njegova 42 godine duga vladavina. Nakon Gadafija zapadni svijet očekuje uvođenje demokratije u Libiju od strane Nacionalnog prelaznog vijeća (NPV).

 [24 sata info] 
A dok u Libiji NPV "ne uspostavi demokratiju", u nastavku pročitajte šta je narod Libije imao pod Gadafijevom vlašću, a što će najvjerovatnije izgubiti u vrlo skoro vrijeme, ako već i nije:
- među osnovnim ljudskim pravima u Libiji bilo je i to da svako ima kuću,
- obrazovanje i liječenje bili su besplatni,
- računi za struju nisu postojali jer je bila besplatna za sve građane,
- krediti u bankama bili su beskamatni,
- svi tek vjenčani parovi od vlade su dobijali 50.000 dolara (cca. 70.000 KM) da kupe prvi stan,
- svaka porodilja je nakon rođenja djeteta dobijala 5.000 dolara (cca. 7.000 KM) od strane države,
- vlada je u kupovini automobila učestvovala sa pola novca,
- cijena goriva bila je 0,14 dolara za litar (cca. 0,20 KM),
- cijena jednog hljeba u Libiji bila je 0,004 dolara (cca. 0,005 KM - pola feninga!),
- dio zarade od prodaje državne nafte prebacivao se direktno na bankovne račune svih građana,
- ukoliko je Libijac htio da postane farmer, dobijao je zemlju, kuću, opremu, sjeme i stoku kako bi otpočeo posao,
- onome ko nije mogao da nađe posao nakon završetka školovanja država je isplaćivala novac u vrijednosti prosječne plaće u njegovoj profesiji sve dok ne pronađe posao,
- Libija je imala najveći sistem za navodnjavanje na svijetu, poznat kao "Velika vještačka rijeka", kako bi vodu dobili svi u pustinji,
- ako neko nije mogao da nađe obrazovnu ili medicinsku ustanovu koja mu je bila potrebna, vlada mu je plaćala odlazak u inostranstvo, a pored novca za liječenje i obrazovanje, svaki Libijac dobijao je i 2.300 dolara (cca. 3.200 KM) mjesečno za smeštaj i iznajmljivanje automobila...
Mnogi će reći da je Gadafi mnogo toga uzimao za sebe, a da je vrlo malo davao narodu. Vrijeme će pokazati pravo stanje stvari...

среда, 2. мај 2012.

ПИСА задаци на сајту Политике



Kako preživeti svoju porodicu (Džon Kliz i Robin Skiner)

Čuveni Pajtonovac i njegov psihoterapeut u duhovitom dijalogu otkrivaju kako struktura porodica iz kojih smo potekli oblikuje naš život, i nude ohrabrenje i putokaz za ostvarivanje sreće.
Knjiga se preporučuje svima koji tek treba da stupe u brak, onima koji imaju decu, srednjoškolcima i studentima.
Džon Kliz je britanski komičar, kod nas najpoznatiji kao jedan od tvoraca Letećeg cirkusa Montija Pajtona. Robin Skiner je jedan od utemeljivača grupne analize i osnivač Instituta za porodičnu terapiju u Londonu.


Britanske crvene govornice na prodaju


Za najmanje 2.390 evra svako može postati vlasnik jedne od mnogobrojnih crvenih telefonskih kabina koje su godinama krasile britanske ulice, a koje će se uskoro naći na licitaciji. Njihov izumitelj bio je Džajls Gilbert Skot i proizvodile su se do 1968. godine.
Britanski telekomunikacioni operater BT, prvi put posle 25 godina stavlja na licitaciju oko 60 poznatih britanskih crvenih telefonskih kabina.
Kabina1.jpg
Da bi se došlo u posed jedne od tih obnovljenih govornica "K6" potrebno je izdvojiti najmanje 1.950 funti (2.390 evra), preneli su francuski elektronski mediji.
Napravljene 1936. godine povodom proslave jubileja krunisanja kralja Džordža V, te kabine su postale sastavni deo britanskog nasleđa, pored čuvenih autobusa na sprat i crnih taksija.
Kabine je napravio arhitekta Džajls Gilbert Skot, a ovekovečila ih je muzička grupa „Pink Flojd".
Kabina3.jpg
Kada je prekinuta njihova proizvodnja 1968, bilo je 70.000 takvih telefonskih kabina.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...