субота, 30. јун 2012.

Započnite dan čašom vode i održite vitalnost


Andrijana Bakić, 29. 06. 2012. 02:30
Komentara 0 | Preporuka 1
Kada govore o zdravlju, ljudi uglavnom misle na unos hranljivih supstanci, a zaboravljaju da organizam ima potrebu i za tečnošću koja čini 70 odsto ljudskog organizma. Čovek može bez hrane nedeljama, ali ne i bez vode. Voda je mnogo više od nutrijenta: ona je fiziološka reka koja vodi vitalne hranljive supstance na putu metabolizma. Bez vode sve druge hranljive supstance su kao osušen pesak na dnu suvog rečnog korita.
Tokom letnjih meseci kao i u ostalim periodima godine najvažnije je da redovno uzimamo vodu kako bi organizam uvek bio hidriran. Voda čuva vitalnost, poboljšava kvalitet života, usporava starenje, utiče na lepotu. Vodu treba piti i kada niste žedni i preporučuje se da dan započnete čašom vode.
- Da bi održali dobro stanje organizma i izbegli letnje dijareje, jako je značajno uzimati vodu strogo pre jela. Minut, dva pre doručka, pre ručka i večere. Ukoliko vodu uzimamo za vreme ili neposredno posle jela razredićemo sokove želuca koji neće pobiti eventualne bakterije i viruse, i možemo dobiti učestale stolice, naprezanje stomaka i puno problema - upozorava primarijus doktor Petar Borović iz Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”. U trenutku kada osetimo žeđ, već smo lagano dehidrirani. Rešenje je piti tečnost u malim količinama tokom celoga dana. Osim što vodu unosimo kroz druge tečnosti, a i sezonske letnje namirnice sadrže 80 do 95 odsto vode (lubenice, dinje, paradajz, krastavci), preporučuje se najmanje šest čaša vode, a poželjno je dnevno uneti do dva litra.
Zbog visokih temperatura i pojačanog kretanja, jače je i izlučivanje vode iz organizma znojenjem pa je potrebno piti više tečnosti. Često se događa da zbog dehidracije ljudi imaju probleme sa glavoboljom, umorom, zadahom, suvim ustima i slično.
POSLEDICE NEDOVOLJNOG UNOŠENJA TEČNOSTI
- Ne postoji žena koja nije imala cistitis. Da se celog života pridržavala pravila da ujutru, po podne i uveče redovno pije vodu taj problem nikada ne bi imala i bila bi potpuno zdrava. Čak 85 odsto žena u Srbiji nema regulisanu stolicu jer uveče kasno jede, a ustaje rano i na poslu nema vremena da ode u toalet. Fekalne materije ostaju dugo u organizmu i vraćaju se u cirkulaciju, bubrezi ponovo stradaju, jetra se zamara. Ženu počinju da muče glavobolje, imaju probleme sa zadahom, javlja se žuta prebojenost usana. Sve se moglo regulisati da je pila dovoljno vode i odmah zatim jela voće - naglašava doktor Borović. Pored ovih, najčešće posledice nedovoljnog unošenja tečnosti su smanjenje obima krvnih sudova i povećanje pritiska, propadanje srčanog tkiva, bol u želucu zbog agresivnog učinka želudačne kiseline.
Kod manjeg unosa vode i koncentrisanijeg urina veća je pojava peska i kamenaca u bubregu, a češće su i urinarne infekcije.
- Kad smo bili mladi imali smo 73 odsto vode u organizmu, a kako s godinama nismo pili redovno vodu, taj broj se smanjio na 50 odsto. Unos vode utiče na lep izgled kože, čuva njenu elastičnost i tonus. Najlepše žene sveta spavale su dovoljno, pile najmanje osam čaša vode dnevno i imale dva voćna dana nedeljno - ističe doktor Borović.
OBIČNA ILI MINERALNA VODA
U vreme letnjih vrućina treba izbegavati kafu i kofeinske napitke (npr. „koka-kolu“ i energetska pića) jer imaju mnogo šećera i istovremeno su diuretici. Organizam zbog visokih temperatura gubi mnogo tečnosti putem znojenja i disanja, a diuretici prave samo još veću štetu organizmu. Stručnjaci ne savetuju ni prirodne sokove jer takođe sadrže visok sadržaj šećera i samo privremeno mogu da utole žeđ. S porastom mase i telesne aktivnosti, raste i količina vode koju je potrebno uneti u organizam. Za svaki sat vežbanja treba popiti litar vode, a najbolje je tečnost unositi pre, za vreme i posle vežbanja. Voda ili izotonična pića, u kojima su mineralne soli i šećeri isti kao u krvi, najbolji su izbor jer znojenjem, osim vode, gubimo i minerale.
- Najbolje je piti običnu vodu ili blago mineralnu vodu. Savetujemo najviše jednu do dve čaše mineralne vode dnevno. Moje kolege preporučuju „hebu“, „rosu“ ili „prolom“ vodu jer po svom sastavu najviše prijaju organizmu - poručuje doktor Borović.

  

петак, 29. јун 2012.

Pronađite svog dedu Amerikanca: Sajt nudi svima da potraže pretke emigrante u SAD


Oni koji znaju da im je neko od predaka išao na rad u Ameriku, ali o njima nemaju nikakve informacije o tome kako su izgledali ili kako su do tamo putovali mogu da dobiju na sajtu luke Elis ajlend u Njujorku. To se odnosi i na veliki broj Srba koji su od kraja 19. veka naovamo odlazili u Novi Svet trbuhom za kruhom, a u čiji trag njihovi potomci mogu doći i preko domaćeg sajta Poreklo.rs, koji nudi precizna uputstva za korišćenje portala "Elis ajlenda".

Maj 1908: Grupa doseljenika ispred glavne zgrade na Elis Ajlendu
bazi podataka ovog sajta upisano je 22 miliona doseljenika čiji je dolazak u SAD registrovan u periodu od 1892. do 1924. godine.

Na originalnom spisku putnika pisanom rukom, koji je “preveden” u elektronsku formu su svi pa čak i oni koji su “preko bare” doplovili kao slepi putnici iz neke od evropskih luka.


- Na toj listi može da se otkrije kad su nečiji deda ili baba stigli u Ameriku, kojim brodom, iz koje evropske luke i sa koliko para u džepu. Sajt nudi i podatke o njihovoj boji kose ili očiju, koliko je nečiji predak bio visok, gde je i kod koga krenuo, da li je bio pismen ili ne, a može da se vidi čak i slika broda kojim je doplovio - priča Jovica Krtinić, urednik portala “Poreklo”, na kome mogu da se nađu precizna uputstva kako na sajtu Elis ajlenda doći do podataka o svom pretku.

Slepi putnici iz Like sa 11,5 dolara u džepu
 

Jovica priča da je zahvaljujući ovom sajtu i sam našao podatke o svom pradedi i njegovoj dvojici braće, koji su 1907. otišli u SAD.
- Saznao da su u Ameriku otišli kao slepi putnici broda Patricija koji je iz Hamburga isplovio aprila 1907. godine, i da su do Njujorka sa još 16 ljudi iz sela putovali 16 dana. Da je deda u džepu imao 11,5 dolara i da je krenu kod druga u Čikago- kaže Krtinić.

On dodaje da se njegov deda kasnije vratio sa jednim bratom, ali da nikada nije čuo detalje kako su tamo otišli.

- Na sajtu sam saznao i da najveći broj ljudi koji su u SAD u tom periodu otišli sa ovih prostora potiče iz Like, Dalmacije, Banije, Korduna, Crne Gore, i BIH - priča Krtinić, koji je poreklom iz Like.

Prema njegovim rečima, Amerikanci su od ovog sajta napravili biznis i ne dozvoljavaju kopiranje podataka, već se izdavanje traženih dokumenata naplaćuje.

четвртак, 28. јун 2012.

Susretanje dva mora (Video)


28. June 2012. Autor: Rankica Bubić
U najsjevernijoj tački Danske susreću se Baltičko i Sjeverno more. Njihovo susretanje stvara zamišljenu ‘liniju’ koja ih bukvalno razdvaja i koja ne dozvoljava njihovo miješanje.
U turističkom centru Skagen u Danskoj možete naletjeti na nevjerovatan, ali potpuno prirodanfenomen. Naime, u najsjevernijoj tački Danske susreću se Baltičko i Sjeverno more.
Njihovo susretanje stvara zamišljenu “liniju” koja ih bukvalno razdvaja i koja ne dozvoljava njihovo miješanje. Ovo neobično razdvajanje, naučnici objašnjavaju različitim gustinama mora, nešto poput nemogućnosti miješanja ulja i vode.

уторак, 26. јун 2012.

U Nemačkoj koriste pse u nastavi, kao terapeutsku pomoć učenicima


U Nemačkoj koriste pse u nastavi, kao terapeutsku pomoć učenicima VIDEO

David ima problema sa čitanjem. Iako zvuči neobično, sada mu u tome pomaže retriverka Lu. Ona je treniran školski pas. Njena uloga je zapravo terapeutska. Njeno prisustvo pozivitno deluje na đake, pa tako i na Davida.

понедељак, 25. јун 2012.

Pogledajte kako se vole jedan lavić, jedan zec i jedan pas


Iako se čini da je samo u "Diznijevim" crtaćima moguće da se različite životinjske vrste vole i druže, jedan lavić, jedan zec i jedan pas pokazali su da je to izvodljivo i u stvarnom životu.
Lavić Simba, zeka Tamper i pas po imenu Monti zajedno rastu druže se i vole u domu vlasnika zoo vrta u Edinburgu, kao da je to najprirodnija stvar na svetu.
 

Tri drugara svoje dane provode u igri i druženju, a snimak sa "Jutjuba" koji prikazuje ovo neobično prijateljstvo omiljen je među ljubiteljima životinja.
 
Pogledajte ove slatke životinje:
 

ДЕВОЈЧИЦА ПРЕЖИВЕЛА АБОРТУС

24. јун 2012. године
Извор:  Православље


Невероватан догађај десио се недавно у Украјини. Након урађеног абортуса, плод је преживео. Девојчица је преживела клиничку смрт и две године провела на инфективном оделењу, практично само вегетирајући, све док је нису пронашли људи који су је усвојили. Лекари су покушали да одговоре Евгенија и Марину од овог избора, говорећи да дете неће ни ходати, ни говорити.
Млада девојка је у петом месецу трудноће абортирала и заборавила тај догађај, као ружан сан. За то време, у болници нису знали шта да учине: оно што се назива абортивни материјал дисало је неколико часова на операционом столу. Акушери су без неке претеране наде ставили дете на реанимацију. Лекари су назвали девојчицу Богдана, и сада та, Богом дана девојчица, живи у породици Евгенија и Марине Пјанков- јавља дописник ТСН.
Марина и Евгениј су са својом рођеном ћерком Дашом први пут видели Богдану у болници. Она је две године живела на инфективном оделењу, никоме је нису ни показивали. Од докумената је имала само медицински картон са „гомилом дијагноза“.
Она је била веома мршава –каже њена садашња мајка, која је усвојила Богдану, Марина Пјанкова. –Као код деце из Африке, само што је код њих стомак надувен, а код ње је био потпуно упао“.
Малена је изгледала као медведић у кавезу – каже Марина. – Стајала је на мршавим ножицама у раскораку, држала се за шипку и љуљала. Није реаговала када смо јој пришли. Изгледало је да дете не зна како да покаже емоције. Али, када је мој муж узео ту мрвицу у руке, она му се осмехнула. Лекар је био изненађен, рекавши да се она још никоме никад није осмехнула. И када сам видела ту сцену, тог тренутка сам помислила: „Ово је наше дете“.
Лекари су им саветовали да не преузимају на себе ту несрећу, а такође, медицинска сестра им је рекла да је девојчица преживела и клиничку смрт. Када су усвојитељи узели Богдану, она је имала свега шест килограма, а они су је научили да једе, хода и говори. Отпале су све претходне дијагнозе лекара, и она је сада здраво и радознало дете. Сада Богдана има пет година, њене сестре је постепено уче да рачуна и препознаје слова и она има исте шансе као и њени вршњаци.

Породица Пјанков са малом Богданом
Идеја о усвајању припада оцу породице. Његова мама је одрасла у дечијем дому.  После овог чудесног догађаја са Богданом, Евгеније Пјанков је покренуо кампању против абортуса.
За ово време од како је наша држава независна, 32 милиона деце је убијено путем абортуса- званично. Према незваничним подацима -48 милиона.“ Он сматра да је боље родити дете и дати га на усвајање, него убити га.
Богданина породица је узела да васпитава и девојчицу Ану, а за још тридесеторо деце Евгеније и Марина су пронашли усвојитељске породице.
Биолошки родитељи дозвољавају себи грешке у животу, али они могу да преиспитају своје поступке“ –каже Евгеније. Тако је свој поступак преиспитала и Анина мама, којој су Пјанкови помогли да оде на лечење од алкохолизма. А сада та жена долази да посети своју ћерку.
Када Богдана буде имала седам-осам година, ми ћемо јој рећи да она има маму која је воли“ – прича Марина о будућим плановима. Да је њена ћерка преживела, биолошка мајка је сазнала, када је потписивала документа о рођењу девојчице. Марина је уверена, да ће се та девојка, када буде имала своје жељено дете,  свакако сетити Богдане и желеће да је види.
Породица Пјанков редовно води трибине против абортуса под називом „Сачувај живот“ на разним универзитетима у Кијеву. У марту 2010.године одржана је трибина на Политехничком институту у Кијеву.

петак, 22. јун 2012.

U svijetu ima 200 potomaka Lava Nikolajeviča Tolstoja


U svijetu ima 200 potomaka Lava Nikolajeviča Tolstoja



AGENCIJE - 21.06.2012 17:03
MOSKVA - U desetak zemalja svijeta živi oko dvije stotine potomaka Lava Nikolajeviča Tolstoja (1828-1910) koji se svake druge godine okupljaju radi viđanja i druženja, izjavio je prapraunuk slavnog pisca Vladimir Tolstoj.
Kako je prenijela Vjerska informativna agencija (VIA), u Rusiji živi dvadesetak Tolstojevih potomaka, u Švedskoj skoro sto, dok su ostali u Italiji, Urugvaju, Brazilu, Americi i Francuskoj.
Nisu svi pravoslavci, ima ih katolika, ali i protestanata.
Vladimir Tolstoj, koga je predsjednik Rusije Vladimir Putin nedavno imenovao za jednog od brojnih savjetnika, kaže da su se neki 1945. vratili iz tadašnje Jugoslavije u Rusiju.
Inače, Vladimir Tolstoj je već godinama direktor memorijala "Jasna Poljana", koji je od Moskve udaljen 200 kilometara, a u kome je slavni pisac proveo najveći dio svog života.
Vladimir Tolstoj je do prije nekoliko godina pozivao Rusku pravoslavnu crkvu da ponovo razmotri okolnosti pod kojima je njegov čukundeda 1901. godine anatemisan i isključen iz Crkve. To isključenje je, kako se navodi, odvojilo znatan dio ruskih intelektualaca od crkve i ta distanca je ostala do danas.
Ruski sveštenici vjernicima ne savjetuju da čitaju djela Tolstoja.
VIA podsjeća da je 100. godišnjica Tolstojeve smrti prije dvije godine obilježena veoma skromno i da je on ne samo za Crkvu, već i za državu, ostao buntovnik.

четвртак, 21. јун 2012.

Većini mladih Novosađana direktno nuđena droga



Većina Novosađana mlađih od 30 godina, tačnije njih 58 odsto, bilo je u situaciji da im je direktno nuđeno uživanje neke droge, pokazuje istraživanje koje je povodom Svetskog dana borbe protiv droge, 26. juna, sprovela Specijalna bolnica za bolesti zavisnosti "Vita" u Novom Sadu, a čiji su rezultati danas predstavljeni javnosti.
Droga nuđena čak 58 odsto mladih Novosađana
Prema rečima direktora pomenute bolnice i autora istraživanja Milana Vlaisavljevića, broj mladih Novosađana kojima je nuđena droga značajno je porastao u poslednje dve godine o čemu svedoče uporedni rezultati istrazivanja sprovedenog od 13. do 15. juna ove godine i prethodnog koje je rađeno 2010. godine, koji govore da je taj procenat sa 48,5 porastao na čak 58 odsto.
 
"Podaci o povećanju broja onih kojima je nuđena droga mogu se dovesti u vezu sa 'menjanjem strategije' u distribuciji droge, koja ide ka većoj diskreciji, ali i 'direktnom marketingu' koji je sve snažniji", rekao je Vlaisavljević.
 
On je dodao da je zabeležen i porast broja onih koji opravdavaju podelu na "lake" i "teške" droge (sa 59,6 na 60 odsto) što, kako je istakao, povećava rizik od zlopotrebe.
 
Istraživanjem "Novosađani i droga", po slučajnom uzorku, obuhvaćen je 441 žitelj Novog Sada oba pola, uzrasta od 15 do 30 godina, a cilj istraživanja je utvrđivanje stepen izloženosti mladih rizicima, odnosno dostupnosti droge kao društvenom faktoru rizika, i informisanosti i ispravnosti stavova o drogama.
 
Da su mladi u Novom Sadu okruženi drogom pokazuju i podaci da je 57,1 odsto ispitanika izjavilo da u svom neposrednom okruženju imaju poznanika koji zloupotrebljava drogu, da njih 45,3 procenta zna gde i od koga može da nabavi droga, dok je 22,8 anketiranih bar jednom probalo neku od droga.
 
"Rezultati istraživanja pokazuju da su kod mladih Novosađana i dalje u značajnoj meri prisutne predrasude i zablude o drogama, a jedna od njih je da se droga može uzimati kontrolisano i u specijalnim prilikama, što smatra čak 35 odsto ispitanika", istakao je Vlaisavljević, dodajući da je dobro to što većina, odnosno 58,4 odsto, smatra da je za rešenje problema narkomanije potrebna stručna pomoć, a ne samo čvrsta volja i prestanak unošenja droge.
 
Prema njegovim rečima, navedeni rezultati pokazuju i to da su mladi spremniji zavisniku u okruženju dati drugu šansu da se uključi u normalne životne tokove, što olakšava njegovu resocijalizaciju.
 
Vlaisavljević je naveo da najveći broj mladih o problemu narkomanije informacije dobija sa interneta (24, 9 odsto), dok te informacije od roditelja i drugara dobija oko deset odsto.
 
Ono što je pozitivno jeste da su u odnosu na pre dve godine, mladi u nešto manjoj meri izloženi drogama u svom neposrednom okruženju i taj procenat je sa 61,3 smanjen na 57,1.
 
U manjoj meri su i informisani gde i od koga može da se nabavi droga i taj procenat je sa 54,3 smanjen na 45,3 odsto.
 
Jedan od značajnijih podataka dobijenih ovim istraživanjem jeste da su drogi znatno izloženiji mladići u odnosu na devojke.
 
Tako, 63,2 odsto muškaraca poznaje nekog ko koristi drogu, dok je kod devojaka taj procenat 51 odsto, a 69 odsto muškaraca je bilo u situaciji da im je direktno ponuđena droga, za razliku od devojaka kojih je 47 procenata imalo takvu situaciju.
 
I procenat onih koji su bar jednom probali drogu se znatno razlikuje u zavisnosti od pola o kome je reč, 30,5 odsto muškaraca je imalo iskustvo sa nekom od droga, dok je nasuprot njima 15 odsto devojaka probalo neku od droga.

среда, 20. јун 2012.

Kada volimo na stranom jeziku



novosti.rs, Foto: arhiva, 20. 06. 2012. 14:38
Komentara 4 | Preporuka 0
Da li ste ikada bili zaljubljeni u stranca? Ako jeste, da li možete da procenite ima li razlike kada se voli neko ko potiče sa istog podneblja, koga je "oblikovala" ista tradicija, sistemi vrednosti, sličan način vaspitanja, ili neko sasvim drugačiji po mentalitetu i shvatanjima? Može li takva veza da uspe, da li "volim te" zvuči isto i na srpskom i na svim drugim svetskim jezicima? Da li je nas stranci privlače baš zato što su drugačiji, ili ljubav ne poznaje granice, pa nas ona jednostavno pronađe i potpuno obuzme?


Glavne mane ovih veza su daljina, jezička barijera i različiti pogledi na svet, što je posledica tradicije, kulture i vaspitanja
Mnogo je pitanja koja se mogu postaviti na temu ljubavi između različitih nacija, iako je praksa mnogo puta pokazala da emocije ne poznaju geografske granice. Dokazano je može da uspe, ali da li veza sa strancem daje više mogućnosti ili i ona prolazi kroz iste faze i iskušenja kao i "obična" ljubav? Koje su prednosti takve veze, a šta je ono što joj ne ide u prilog?
Psiholozi tvrde da su veze sa strancem za mnoge vrlo primamljive i drugačije od onih koje ostvaruju sa ljudima iste nacionalnosti, baš zato što je u pitanju nešto novo, nepoznato i čini se ponekad egzotično. Postoje ličnosti koje vole neobično, koje neizvesnost uzbuđuje, pa je njima veza sa strancem zanimljivija od one koju mogu da ostvare sa osobom iz iste sredine.
Stručnjaci za ljubav i porodične odnose imaju podeljena mišljenja, odnosno neki smatraju da ljubav nema veze sa tim ko je odakle, i da se ljudi jednostavno pronađu, nešto se dogodi, srca se prepoznaju i sva barijere se brišu, dok drugi tvrde da veza sa osobom drugačijeg mentaliteta otvara mnogo novih problema. Istraživanja pokazuju da žene, više nego muškarci, maštaju o vezi sa strancem. Zbog čega je to tako?

SEKS SA STRANCEM Na svetu postoji jedno mesto na kojem vam seks sa strancem može doneti sreću! U pitanju je indonežansko ostrvo Java, gde postoji nekoliko vekova staro verovanje da seks sa strancem razbija maler i donosi sreću. Ritual mora da bude sproveden prema tačnim pravilima i ne sme da ima veze sa uživanjem u seksu! Veovanje kaže da će oni koji to urade samo zbog fizičkog zadovoljstva, još više iznervirati bogove.
Ženama se jednostavno dopada, na primer, vatreni španski, zavodljivi italijanski ili otmeni francuski naglasak. Dopadaju im se stranci koju su često vrlo privlačni kada pokušavaju da izgovore neku rečenicu na neveštom srpskom. Još ako imaju stila, lepe manire, umeju da naprave gest, za žene je to dovoljno da im zagolica maštu i pokrene osećanja. Neki od njih imaju sasvim drugačiji odnos prema suprotnom polu, ponašaju se džentlmenski, šarmantni su i harzimatični, što je dovoljno za zaljubljivanje. Žene su generalno čulnije, tvrde seksolozi, pa ih taj drugačiji pristup, neizvesnost nepoznatog, način komunikacije koje se razlikuje od onog na koji su navikle, drugačija fizionomija od one koju imaju muškaraci sa naših prostora, izuzetno privlače. Dame imaju drugačije kriterijume kada odlučuju o privlačnosti, malo "dublje" analiziraju potencijalnog partnera nego muškarci, što je još jedan razlog zašto se one češće zaljubljuju u strance. I "ljubavne tehnike" razlikuju se od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta, pa je i to dodatni stimulans seksualne energije, tvrde seksolozi.
Na to hoćemo li se upuštati u vezu sa strancem uticaja imaju i prethodna ljubavna iskustva, kažu psiholozi. Ukoliko je, na primer, žena izašla iz loše veze čije karakteristike vezuje za tradiciju podneblja na kojem živimo, veza sa strancem biće potpuno osveženje i činiće se kao mnogo bolje rešenje. Stručnjaci tvrde da se u romantične avanture sa čovekom druge nacionalnosti žene češće svesno upuštaju, dok je kod muškaraca to uglavnom stvar trenutka. Jednostavnije rečeno, oni ulaze u veze sa strankinjama ako ih posao odvede u inostranstvo, ili isključivo na osnovu sekusalne privlačnosti i “hemije”. Istraživanja pokazuju da se, generalno, muškarci češće vezuju za žene sa istih, ili sličnih prostora, što je još izraženije u zemljama koje neguju konzervativnije stavove i uređenja.
Veza sa strancem uzbuljdiva je i zbog putovanja. Često menjanje destinacije i promena adrese odgovaraju određenim tipovima ličnosti i obezbeđuju dinamiku bez koje im veza ne bi uspela. Takve osobe ne podnose statiku, pa im je svaka veza u kojoj nema te vrste uzbuđenja, dosadna, tvrde psiholozi. Kod stranaca je sve novo, a veza sa njima prava mala avantura, istraživanje, eksperiment... A neki od nas bez toga ne mogu.
I komunikacija sa strancem potpuno je nepredvidiva, nema klišea koje ste sto puta čuli i ništa ne podseća na bivšeg partnera. Rasterećeni smo i pritiska sredine, odnosno taj stranac ne zna mnogo o nama, nema kod koga ni da se raspita, pa možemo postati potpuno nova osoba, otkriti strane svoje ličnosti za koje nismo znali da postoje, kažu psiholozi. Sa strancem uvek možete da imate "svež start". Između ostalog, prednost ovakvih ljubavi je i to što ćete, ako veza potraje, sigurno naučiti još jedan strani jezik, ili barem njegove osnove. Takođe, ljubav sa nekim ko ima drugačija shvatanja i navike proširuje vidike i razbija predrasude, tvrde psiholozi. Uspevamo sebe da sagledamo iz potpuno novog ugla, upoznajemo drugačije običaje, međuljudske odnose i životne logike. A to prilično obogaćuje iskustvo, osobine, daje širinu i otvara mogućnost da drugačije posmtramo i naš i život drugih ljudi. Baš kao i što putovanja obogađuju, tako i ljubav sa nekim ko je po svemu drugačiji može potpuno da nas promeni i iz nas izvuče ono najbolje.

BILINGVALNA DECA IMAJU BOGATIJI REČNIKDeca iz bilingvalnih brakova kasnije progovore i možda ponekad u govoru kaskaju za vršnjacima, ali kasnije imaju bolje mentalne sposobnosti, pokazalo je jedno istraživanje britanskih naučnika. Deca čiji roditelji imaju različite maternje jezike, ranije sazrevaju, imaju izraženije kognitivne sposobnosti, a u zrelom dobu opreznije donose odluke. Istraživanja su pokazala da čak i bebe razlikuju dva jezika, i to samo na osnovu pokreta usana. Bebe su u stanju da to rade do osmog meseca, kada se ta sposobnost gubi. Ipak, ta "osetljivost" na pokrete i gestove kasnije im obezbeđuju bogatiji rečnik i izraženije verbalne sposobnosti.
Glavne mane veze sa strancem, tvrde stručnjaci, su daljina, jezička barijera i različiti pogledi na svet, koji su uglavnom posledica tradicije, kulture i vaspitanja. Ponekad i vera, odnosno religijska pripadnost može da bude "kamen spoticanja", ali i drugačiji smisao za humor, navike, odnos prema porodici i prijateljima, stavovi o životu i različite želje....
Ipak, pravila nema, tvrde stručnjaci za ljubavne odnose, jer vas sve navedeno može "sabotirati" i ako volite prvog komšiju.
Ljubav uspeva onda kada postoje emocije, kada dvoje žele isto, imaju slične ideje kako bi zajednička budućnost trebalo da izgleda. A to nema mnogo veze sa pasošem. Emocije se razvijaju pod najneverovatnijim okolnostima, često i između onih koji pripadaju "neprijateljskim" nacijama. One se samo dogode, pokrenu bez pitanja i bez obzira na to da li su "prihvatljive" ili ne. Ako volite stranca definitivno morate biti spremni na ustupke, kompromise, čekanje i odricanja. Ali, zar nije tako uvek kada volimo?

GRCI NAJČEŠĆE "SRPSKI ZETOVI"Osobe koje svoj život provedu sa strancem, odnosno venčaju se se sa osobom iz druge etničke zajednice, ređe pate od demencije, tvrde naučnici. Naime, jedno istraživanje pokazalo je da poznavanje i paralelno pričanje dva strana jezika mozak drži u odličnoj kondiciji, pa se simptomi demencije ili oslabljene koncentracije kod bilingvalnih ljudi odlažu i do deset godina.
Drugo istraživanje na ovu temu pokazalo je da se u ljubavi, ipak, najbolje slažu stranci sa sličnim mentalitetom. Neki narodi su srodniji po navikama i običajima, pa brakovi sklopljeni između "sličnih" nacija traju u proseku za 7 godina duže, nego kada su u pitanju potpuno različite kulture.
Ako je verovati podacima sa interneta, brak sa strancima vrlo je popularan i u Srbiji. Čak jedan od četiri naša državljana oženjen je strankinjom, odnosno udat za stranca. Ipak, više se žena zaljubljuje u strance, a najčešći "srpski zetovi" su Grci i Italijani, dok se za naše muškarce uglavnom udaju Ruskinje, Ukrajinke, Čehinje i Rumunke. Nema zvaničnih podataka da li ti mešoviti brakovi traju duže.
 

Potraga za Ajnštajnovom i Milevinom vanbračnom ćerkom


Izdavačka kuća "Admiral Buks" sinoć je predstavila veoma zanimljivu i intrigantnu publicističku knjigu američke autorke Mišel Zekhajm "Ajnštajnova kći - potraga za Lizerl" u kojoj je opisala petogodišnju potragu za pouzdanim podacima koji bi rasvetlili sudbinu devojčice koju je Mileva Marić rodila pre nego se udala za Alberta Ajnštajna.

Mileva Marić i Albert Ajnštajn
Razgovor o knjizi koja ima elemente uzbudljivog detektivskog romana vodili su prevodilac Goran Skrobonja i književnica Branka Selaković. Knjiga je u SAD objavljena 1999. godine i pobudila je veliko interesovanje pošto se u toj sredini veoma malo znalo o toj značajnoj epizodi iz privatnog života genijalnog naučnika.

Nedeljnik "Tajm" je ocenio da je ovo štivo "iznenadjujuće... intrigantno".
"Lizerlina sudbina, kao neka nerešena jednačina, baca senku na legendu o Ajnštajnu. Činjenica da je on bio čovek sa manama ne samo da je fascinantna već je istovremeno i ohrabrujuća", zabeležio je "Tajm".

Kako je objasnila Selakovićeva, autorka je došla na ideju da istraži misterioznu sudbinu Milevine ćerke koju je rodila pre nego što se udala ja Ajnštajna kada je krajem osamdesetih godina 20. veka otvorena privatna arhiva nobelovca koja se čuva u Izraelu.

"Čak i posle objavljivanja dodatnih sedam tomova Ajnštajnovih spisa i mnogih neprijatnih otkrića u vezi s njegovim privatnim životom (flertovi, buran razvod od Mileve, mogućnost postojanja veze sa kćerkom žene koja će mu postati druga supruga, otuđenost od dvojice sinova, od kojih je jedan bio šizofrenik) - Lizerlina sudbina pomračuje legendu o Ajnštajnu" napisala je Zekhajm koja je kao feministička aktiviskinja htela da otkirje zašto se Ajnštajn, njen idol iz mladosti odrekao devojčice.

Knjiga, kako je primetila Selakovićeva, nudi odgovore koji nisu samo iznenađujući, već koji su izazvali kontroverzu među istoričarima koji su proučavali Ajnštajnov život.

Zekhajmova, rekla je Selaković, "tvrdi da je Mileva, budući da nije bila u stanju da svoje dete pošalje u sirotište, niti da nađe nekoga ko bi je usvojio, ostavila devojčicu kod svojih roditelja u Vojvodini gde je umrla u ranom detinjstvu".

Za Skrobonju je najzanimljiviji deo knjige u kome autorka opisuje svoj boravak u Srbiji pošto je pre toga prokrstarila Švajcarsku, Nemačku, Englesku i Mađarsku prikupljajući građu.

Zekhajmova je stigla u Beograd 1995. godine u potrazi za podacima, a put ju je vodio u sve delove Vojvodine, Beograda, manjih varošica, manastira i tako je, kako je napisala "upoznavala drugačiju zemlju od one koja je bila prikazana u medijima a njene stanovnike kao gostoljubive, otvorene, spremne da joj se povere".

Ona je pomno beležila sve susrete i razgovore koje je vodila s ljudima koje je pronašla da su bili ili potomci porodica Marić i Ružić kojima je Mileva pripadala s očeve i majčine strane, ili su poznavali Milevine prijatelje kojima se ona možda poveravala ili su i sami istraživali život ove poznate Srpkinje, kao što su Vida Ognjenović i Mila Alečković, kćerka Mire Alečković.

Knjiga je upotpunjena fotografijama iz ličnih arhiva, a neke nikada pre nisu objavljene, kao što je najintrigantnija fotografija same male Lizerl.

понедељак, 18. јун 2012.

Bogataši koji su svojoj deci ostavili "siću"



Ako ste mislili da je dovoljno da vam je otac multimilioner pa da do kraja živite u izobilju, u velikoj ste zabludi. Ima bogataša koji su novac poklanjali svima, samo ne svojoj deci. Razlozi su ponekad uzvišeni i filozofski, a ponekad su posledica porodične svađe.
Ovo su deset bogatih očeva, koji ne smatraju da njihova deca zaslužuju njihov novac:

1. Voren Bafet


Treći čovek na “Forbsovoj” listi najbogatijih ljudi na svetu tvrdi da ne veruje u porodično bogatstvo, a one koji su odrastali u izobilju naziva “članovima kluba srećnih spermatozoida”. Osamdesetpetogodišnji Bafet obećao je da će 85 odsto bogatstva, koje se procenjuje na 44 milijarde dolara, pokloniti u dobrotvorne svrhe, a najveći deo Fondaciji Gejts. “Veoma bogati ljudi treba da ostave deci dovoljno novca da mogu nešto da rade, ali nedovoljno da bi mogli da ne rade ništa”, rekao je on. Njegova ćerka Suzan kaže da u načelu deli njegovo mišljenje. “Moj otac je jedan od najiskrenijih i najprincipijelnijih dobrih ljudi koje znam”, izjavila je ona, mada je priznala da se pomalo čudno oseća kada pomisli da većina roditelja sa zadovoljstvom poklanjaju deci stvari, a njoj treba samo malo novca, na primer, da renovira kuhinju.

2. Bil Gejts


Drugi čovek na listi najbogatijih ljudi na svetu deli Bafetovo mišljenje kada je reč o bogatstvu. On i njegova supruga Melinda zaveštali su polovinu bogatstva (54 milijarde dolara) svojoj fondaciji, koja se bori protiv siromaštva u svetu i, između ostalog, finansira obrazovanje. Bil Gejts je zajedno s Vorenom Bafetom osnovao organizaciju “Giving pledž”, sa ciljem da podstkne milijardere da daju novac u dobrotvorne svrhe umesto da ih ostave deci. Iznos koji je rešio da ostavi svojoj deci (ima ih troje) “smešan” je u odnosu na njegovo ukupno bogatstvo, ali prema nekim procenama svako od njih će naslediti oko deset miliona dolara.


3. Vladimir Potanjin


“Milion (dolara) nasledstva pomaže pojedincu da stekne dobro obrazovanje, na miru nađe posao i pronađe sebe. Nasledstvo od milijarde dolara, ubiće ga i oduzeti mu smisao života”, izjavio je jednom prilikom ruski milijarder Vladimir Potanjin, koji kontroliše više od 20 bivših državnih preduzeća, uključujući i velike banke. Milion dolara svakako nije sitnica, ali s obzirom na činjenicu da Potanjim može da spiska pet miliona dolara na gluposti, a da to ne oseti, nije čudo ako njegova deca nisu zadovoljna ovom životnom filozofijom.

4. Dankan Bantajn


Škotski biznismen i zvezda rijaliti programa “Dragons Den” navodno je ukinuo ćerki udeo u povereničkom fondu zato što ju je uhvatio kako puši. Ovaj milijarder uplaćuje u fond za svoju decu, koji će, međutim, moći da koriste samo pod određenim uslovima, a jedan od njih je i da se pristojno ponašaju (alkohol je takođe zabranjen).
“Mogu slobodno da puše, ako hoće, ali onda neće moći da koriste novac iz fonda”, izjavio je on. U međuvremenu je poklonio ogromne svote u razne svrhe, između ostalog i za finansiranje “Nepušačkog dana”.

5. Endrju Karnegi


Industrijalac Endru Karnegi inspirisao je mnoge savremene dobrotvore, a poznat je po često citiranim izjavama, kao što su “Čovek koji umire bogat, umire osramoćen” ili “roditelj koji sinu ostavi ogromno bogatstvo, ubija njegova talenat i energiju”. On zaista zna šta znači ogromno bogatstvo - godine 1901. prodao je kompaniju “U.S. Stil” za 492 miliona dolara, što je tada bilo neopisivo mnogo novca. Tokom života je poklonio najveći deo svog bogatstva - bibliotekama, nastavnicima i školama. Njegova jedina ćerka Margaret Karnegi Miler nije završila u siromaštvu, ali je nasledila manje od deset odsto očevog bogatstva.

6. Aron Speling


Ironijom sudbine, televizijska serija “Beverli hils 90210”, čiji je producent Aron Speling i u kojoj je glumila njegova ćerka Tori, doprinela je razdoru između oca i ćerke. Aron Speling i njegova supruga Kendi očigledno nisu bili oduševljeni što njihova ćerka učestvuje u ovoj sapunskoj operi. Godinu dana pred njegovu smrt, otac i ćerka nisu razgovarali devet meseci i on joj je od ukupno 500 miliona dolara ostavio svega 800.000 dolara.

7. Piter Selers


Ovaj komičar je stekao veliko bogatstvo tokom svoje glumačke karijere, a kada je umro, najveći deo njegove imovine u vrednosti od oko sedam miliona dolara nasledila je njegova supruga Lin Frederik. Deca, s kojom dugo nije imao nikakav odnos, dobila su po 1.300 dolara. U pismu koje je napisao na dan kada je pao u komu 1980. godine, on je naveo da želi da ostavi više novca deci s kojom se u međuvremenu zbližio, ali je umro pre nego što je promenjenu odluku mogao da sprovede u delo.

8. Judžin Lang


Čovek koji stoji iza fondacije pod nazivom “Ja imam san”, finansira obrazovanje siromašne dece širom sveta. Finansirao je i školovanje sopstvene dece, ali na tome se i završilo. Kada su završili koledž, predao im je izvesnu sumu novca, koju je nazvao “nominalnom sumom”. Lang je stekao bogatstvo koje se procenjuje na oko 50 miliona dolara zahvaljujući korporaciji za izdavanje licenci u oblasti tehnološkog razvoja REFAC. “Želim da omogućim svojoj deci da dožive satisfakciju koju pruža svest o postignutom uspehu”, objasnio je on.

9. Ju Pengnian


Čovek koji se obogatio baveći se trgovinom nekretnina, najavio je 2010. godine da će pokloniti poslednjih 500 miliona dolara svojoj dobrotvornoj organizaciji. Na pitanje da li se njegova deca ljute zbog te odluke, on je odgovorio: “Nisu se protivili toj ideji, bar ne u javnosti. Ako su moja deca sposobna, ne treba im novac, a ako nisu, nasledstvo bi im samo naškodilo”, rekao je on.

10. R.E. Tarner


Da je bilo po želji R.E. Tarnera, oca osnivača informativne mreže CNN Teda Tarnera, njegov sin ne bi imao pristupa porodičnom biznisu. Godine 1963, nekoliko dana pre nego što će izvršiti samoubistvo, prodao je svoju kompaniju “Atlanta bilbord biznis” Kurtu Karlsonu, koji je u intervjuu listu “Forčen” izjavio da “je on bio siguran da će Ted ruinirati kompaniju ukoliko je se dočepa”.
Ted, koji je tada imao 24 godine, otkupio je preduzeće uz majčinu pomo, a u martu ove godine njegovo bogatstvo je procenjeno na dve milijarde dolara.

субота, 16. јун 2012.

Naši matematičari na svetskom takmičenju


Četvorica učenika drugog razreda Matematičke gimnazije i njihov vršnjak iz ivanjičke gimnazaije učestvovaće na superfinalu najboljih mladih matematičara sveta, koje se u avgustu održava na Kavkazu.

Ivan Tanasijević
Radi se o turniru koji je posle međunarodnih olimpijada najpoznatije i najmasovnije takmičenje iz matematike. Koliki je ovo uspeh za sve njih, govori i to da će se od 10.000 kandidata iz celog sveta samo njih 50 takmičiti u finalu.
Put takozvane Evroazije krenuće mladi matematičari iz Beograda Ivan Tanasijević, Đorđe Žikelić, Maksim Stokić i Petar Trifunović, kao i Lazar Mojsilović iz Ivanjice, kome je učešće na ovom takmičenju obezbedila pobeda na 33. Matematičkom turniru gradova sa sedištem u Moskvi.

- Oduvek sam voleo fiziku i matematiku, osvajao sam državna i republička takmičenja, ali učešće na Kavkazu za mene je veliko priznanje. Put je dug, pa ću poneti dosta dobre volje, strpljenja, ali i znanja kako bih u najboljem svetlu predstavio svoju školu i našu zemlju - priča Lazar Mojsilović.

Lazar Mojsilović
On kroz čitavo školovanje pokazuje izuzetnu nadarenost za matematiku i fiziku i već je osvojio prva mesta na gotovo svim takmičenjima u našoj zemlji. Povremeno stiže da se bavi sportom, trenirao je košarku pa plivanje. Zaljubljenik je u muziku, završio je i nižu muzičku školu, i odlično svira klavir.

Maksim Stokić
Ivanu i Đorđu ovo nije prvi put da idu na ovakvo takmičenje.

- Bili smo prošle godine i takmičenje je zaista lepo organizovano i zamišljeno tako da sve vreme dok smo tamo razrađujemo razne matematičke teme, rešavamo probleme... Radujem se ponovnom učešću - kaže Ivan, koji je završio i nižu muzičku školu pa ponekad svira klavir i koji posebno interesovanje gaji prema astronomiji.

Petar Trifunović
U ekipi je i Maksim Stokić, takođe iz Matematičke gimnazije, kao i Petar Trifunović, koji se još kao osnovac takmičio na Ojlerovoj olimpijadi i osvojio bronzanu medalju.

Đorđe Zikelić
- Očekujem da će ovo biti jedno zanimljivo iskustvo jer se radi svih deset dana, koliko ćemo provesti tamo. To nije klasično takmičenje od nekliko sati, već rešavamo probleme stalno, a svi dobijaju nagrade. Takmičenje, zapravo, ima formu istraživačkog rada. Matematika ostavlja vreme da se bavim i drugim aktivnostima, tako da sam ranije trenirao hokej, a sada samo rekreativno igram fudbal - priča Petar Trifunović.

петак, 15. јун 2012.

Kompanija vredna 6 milijardi dolara u kojoj radnici idu na odmor kad hoće i koliko hoće


Američka kompanija "Netfliks", čija je vrednost na berzi procenjena na 6 milijardi dolara, odlučila je da svojim radnicima ne ograničava vreme za odmor, te svako može da uzme odmor kada hoće i u trajanju koje mu odgovara.
U kompaniji "Netfliks" navode da se više oslanjaju na postignuća zaposlenih, nego na broj dana koje provedu na poslu
U pokušaju da se reši suvišne papriologije koja je potrebna kada neko od 900 radnika "Netfliksa" želi da ode na odmor, ova kompanija načinila je revolucionarni korak, te svojim zaposlenima omogućila da svojim slobodnim danima raspolažu po sopstvenom nahođenju.
 

Iako je za očekivati da radnici zloupotrebe ovako liberalan sistem, to se nije dogodilo. Rid Hejstings, jedan od osnivača kompanije, izjavio je za "Blumberg" da je to zato što zapošljavaju "zrele, odgovorne ljude kojima je stalo do kvaliteta posla koji obavljaju".
 

Šta je "Netfliks"?

"Netfliks" je internet provajder za striming medije koji svoje usluge pruža korisnicima u SAD, Kanadi, Latinskoj Americi, Karibima, Velikoj Britaniji i Irskoj. Osnovan je 1997. godine sa sedištem u Los Gatosu, u Kaliforniji. Danas ima 23,6 miliona korisnika i profit od milijardu i po dolara. Više o ovoj kompaniji možete pročitati ovde.
 
Prema njegovim rečima, kompanija se više oslanja na postignuća zaposlenih, nego na broj dana koje provedu na poslu.
 
"Netfliks" nije jedina kompanija koja primenjuje ovakav sistem godišnjih odmora, budući da je i čuveni IBM omogućio zaposlenima da sa posla izlaze ranije ili da uzmu slobodne dane bez prethodne najave, sve dok to ne utiče na posao koji treba da obave.

Naučnika sa Kembridža ljubav dovela u Srbiju, sada se bori da unapredi našu nauku

Zbog ljubavi prema profesorki Sofiji Pekić, doktor nauka na Kembridžu Stiv Kvori (67) preselio se u Beograd pre 11 godina i isto toliko godina se neumorno bori da unapredi srpsku nauku i oživi srpska sela.

Stiv Kvori
Sve je, priča Stiv, počelo još 1985. godine. Profesorka Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu Sofija Pekić je uz pomoć Britanskog saveta došla na doktorske studije na Kembridžu, baš kod profesora Kvorija.
 

Stiv, otac dve ćerke i sina, i Sofija, majka dva sina i ćerke, zaljubili su se na prvi pogled. Engleski naučnik odmah je počeo da uči srpski jezik i da dolazi u Beograd, a kada se 2001. godine prevremeno penzionisao, rešio je da se zauvek preseli u Srbiju.
 
- Sofija je u to vreme bila dekan Poljoprivrednog fakulteta i bilo je lakše meni, kao penzioneru, da dođem ovde nego njoj da se seli u Englesku. Nikada se nisam pokajao zbog te odluke. Štaviše, danas mogu da se pohvalim da sam i Englez i Srbin, jer imam srpsko državljanstvo - kroz osmeh zaključuje Stiv.
 

Srećna porodica: sa suprugom Sofijom, nekadašnjim dekanom Poljoprivrednog fakulteta, i decom
To nije jedino na šta je Stiv ponosan u svom životu. Baš kao u popularnim “Seranovima”, oni su velika, srećna porodica i u dnevnom boravku ponosno drže fotografije svoje šestoro dece.
 
- Danas oboje imamo i po troje unučića. Deca su nam sličnih godina i odlično se slažu. Mi smo jedna veeelika porodica i kad se svi okupimo, ne zna se ko je srećniji - mlade mame i tate, naši unučići ili mi kao najponosniji baka i deka na svetu - kaže Sofija.
 
Od kada se preselio u Srbiju, Stiv ne prestaje da se bori za njene najveće potencijale, mlade naučnike i sela. U Engleskoj je veći deo svoje karijere rukovodio multidisciplinarnim istraživačkim timovima za genetsku analizu žitarica, oblasti na kojoj je i doktorirao.
 
Ovde je tri godine bio direktor konsultativne Kancelarije Ministarstva nauke za internacionalne programe, predaje doktorandima na Biološkom fakultetu i uključen je u Unicefove projekte oživljavanja srpskih sela, u okviru kojih je otvorena etno-eko škola “Čarobno selo” u Banji Vrujci.
 
- Doktorandi kojima predajem imaju izvrsno teorijsko znanje, ali kada treba da urade istraživanje i stečeno znanje primene u praksi, ne snalaze se dobro. To je upravo ono čemu ih učim na Biološkom fakultetu. Jedna od metoda koje sam preneo sa Kembridža su domaći zadaci koje studenti dobijaju nakon svakog predavanja i koji im omogućavaju da odmah primene ono što su naučili. Takođe, uvek sam dostupan studentima, a rezultat takvog rada je da ispite polože već u prvom roku - objašnjava profesor Kvori.
 

 
Mlade naučnike uči i kako da dođu do novca za projekte, jer većina njih, dodaje Stiv, ne zna proceduru aplikovanja. Tek svaki deseti projekat odavde Evropska unija odobri, a treba mnogo treninga da se ova veština savlada. Ipak, njegovo strpljenje i upornost daju rezultate, a Stiv se nada da će tako biti i kada su u pitanju srpska sela.
 
- Angažovan sam i u razvoju potencijala srpskog sela Boljevac nadomak Kruševca koje ima svega 140 stanovnika. Zanimljivo je da ljudi ne žele da napuste svoju malu zajednicu, ali pritisnuti nemaštinom i lošim standardom, na kraju to moraju da učine. Oni vole svoje običaje i bliskost koju imaju u selu, samo im je potrebno pružiti uslove za normalan život i prosperitet.
 
Veliku ulogu igra učitelj Aca Milošević koji svakog dana pređe hiljade kilometara i osim predavanja u školi, radi sve što mu meštani zatraže. Kad vide njegov entuzijazam, oni kažu “pa što ne bismo i mi nešto uradili”. Aca i ja ne odustajemo od ideje da Boljevac dignemo na noge - poručuje Stiv.
 
Doktor sa Kembridža na projektima radi volonterski, za novac ne pita i kaže da je sasvim zadovoljan.
 
- Volim da budem koristan, da pomažem razvoj zemlje čiji sam građanin, da svakog dana učinim nešto za nju. Srbija je u velikoj krizi i moramo se svaki dan odreći pomalo svog vremena da joj pomognemo. Neće već sutra biti bolje, ali jednog dana hoće ako budemo uporni - zaključuje beogradski Englez.
 
Najteže mu pala srpska gramatika
Stiva Kvorija u Srbiji su najviše namučili lokativ, instrumental i drugi padeži i delovi srpske gramatike. Ipak, on srpski odlično razume, a solidno ga i govori.

- Volim Srbiju i ne osećam potrebu da se ovde uključujem u britansku zajednicu ili nešto slično. I dalje predajem na Univerzitetu u Njukaslu i posećujem Englesku da vidim svoju porodicu. I pored loše infrastrukture, Srbija ima veoma lepe gradove i sela. Najveći nedostatak je fokusiranje isključivo na velike gradove i zanemarivanje manjih mesta koja imaju potencijala da postanu glavna turistička odrednica - kaže Stiv.
 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...