четвртак, 27. децембар 2012.

Šta ne treba pričati majci?



Majke i ćerke često imaju posebnu vezu, međutim, psiholozi tvrde da ne treba sve pričati majci! Posebno ne bračne tajne

MAJKE i ćerke često imaju posebnu vezu, a psiholozi tvrde da posle turbulentnog perioda adolescencije mnoge "pravu" vezu izgrade tek u zrelom dobu ćerke, odnosno onda kada zasnuje svoju porodicu, a majka postane baka. Mnoge majke i ćerke tada postanu vrlo bliske, dele tajne i iskustva. Ali, psiholozi tvrde da ne treba sve pričati majci! Posebno ne bračne tajne. 
Prva na listi informacija koju ne treba da podelite sa majkom je sumnja da vas suprug vara.
Čak i ako to nije istina ona će promeniti odnos prema zetu i nikada ga više neće gledati "istim očima". Ukoliko se vaše sumnje obistine i partner vas zaista vara, sa majkom ih podelite samo ako ste potpuno sigurni da ćete mu oprostiti i da ćete ostati zajedno. U suprotnom, majka neće zaboraviti izdaju i bol koji je zet naneo njenoj ćerki, čak i kada ona sama to zaboravi.
Druga na listi "tajni" koju treba da čuvate su podaci o finansijama. To ne znači da vaša majka ne sme da zna kolika vam je plata, već da je ne opterećujete pričama o dugovima ili pozajmicama. 
Najveći procenat majki se jako optereti kada joj ćerka da takve informacije, a posebno je problematično kada nije u stanju da vam pomogne. Na duže staze to prilično loše može da utiče na majčino zdravlje i psihičko stanje.

Treća na listi "tajni" je seksualni život. Bez obzira što ste odrasli i što odavno imate svoj život i intimu, za svoju majku ste još uvek dete, a istraživanja su pokazala da je za čak 49% majki priča o seksu sa ćerkom neprijatno iskustvo!

Psiholozi savetuju da majkama ne pričate ni o svojim vanbračnim izletima, kao ni ako vam se kojim slučajem dopada porodični prijatelj. Koliko god vaša majka bila slobodumna i širokih shvatanja, "jaz generacija" je nešto što malo koja uspeva da prevaziđe.

Ako baš ne možete da to zadržite za sebe, radije se poverite tetki ili prijateljici, savetuju stručnjaci. One vas jako vole, ali vam nisu majke, pa će drugačije protumačiti ono što pričate.
I nikada, ali baš nikada nemojte da kritikujete majčine vaspitne metode, osim ako ne želite da se posvađate. Istraživanja pokazuju da je za čak 62% majki najgore što mogu da čuju da njihova deca nisu bila zadovoljna svojim detinjstvom i načinom na koji su ih odgajale
.

недеља, 23. децембар 2012.

DECA ZA ORDEN: Na -22 pešače 20 kilometara



DRUŠTVO,
Autor: 
komentara
Miladin, Aleksandar, Anđela, Danijela Komatina, škola, pešačenje, mraz, veliki m
Svaki dan za male đake je nova borba
NOVI PAZAR - Deca za orden!
Tek male, dečje stope ostale u snegu do kolena iza poslednje mećave na Goliji odvele su ekipu Kurira do kuće Komatina, daleko u planini. Tom prtinom, snegom koji je često veći od njih, male Anđela (8) i Danijela (6) svakodnevno pešače po tri-četiri kilometra od kuće do škole, same kroz planinu.

- Ja se, čiko, plašim da me u šumi ne pojede lisica - kaže mala Danijela.Njihova starija braća Miladin i Aleksandar, đaci osmog i sedmog razreda, pravi su heroji planine. Za orden. Oni do škole u Osaonici i nazad pešače i 20 kilometara dnevno. Kako - znaju samo oni sami.

Oskudica

Pre nedelju dana Aleksandar se zamalo nije smrzao u Goliji. Temperatura je bila minus 22.

- Našao sam ga u pet posle podne, po mrklom mraku, na dva kilometra od kuće. Bile su mu smrznute i ruke i noge. Išao je poslednjim atomima snage. Nije imao telefon kod sebe, jedva smo ga našli - kaže Aleksandrov otac Vukosav Komatina.

- Krenuo sam iz škole kad je naišla mećava. Zalutao sam u šumi, ništa se nije videlo, bojao sam se da se Cigo, moj pas, i ja ne smrznemo - kaže Aleksandar.

Vukosav, veli, nema novca da deci plati prevoz do škole. Zato Aleksandar i Miladin i pešače toliko.

- Neću da grešim dušu, čovek koji vozi decu iz sela poveze ih kad može, ali nije dužan da ih vozi za džabe. Mora da sipa gorivo, a to je skupo. Aleksandru i Miladinu za prevoz treba 6.000 dinara mesečno, ja toliko nemam - kaže Vukosav.

Krave im imovina

Komatine, Vukosav i Radmila, koji imaju šestoro dece, žive od dečjeg dodatka i tri krave koje drže.

- Imamo za brašno i ostale namirnice, ali za prevoz nemamo. Tanki smo, sanjamo o polovnom traktoru, tad bih vozio decu u školu, ali nemamo ni za toliko - kaže Vukosav.

- Deca u školu idu u gumenim čizmama. Uveče dođu zaleđeni. Jaknice nose po tri-četiri godine, za bolje nemamo - kaže majka dece Radmila.
Učitelji ih prate do kuće

- Miladin i Aleksandar u školu idu ujutru pre šest sati, po mrklom mraku. Potom kreću i Anđela i Danijela. Kad je nevreme, učitelj Fahrudin Ljajić devojčice doprati kući, a i Miladinovi i Aleksandrovi nastavnici i direktorka škole u Osaonici brinu, pomažu koliko mogu - kaže majka Radmila.

Pomozimo

Ljudi dobre volje mogu pomoći ovoj porodici. Adresa porodice Komatina je: Vukosav Komatina, selo Radaljica, 36314 Štitare, a broj računa u Eurobank EFG je 250 - 4120022941200-98.
Škola im na prvom mestuŠkola im na prvom mestu

Nova metoda srpskog lekara: Leči srce padobranom



Za implant “padobran za srce” dr Srđan Nikolić ove godine dobio je najprestižnije priznanje “Edison”, koje još zovu i Oskar za industriju. Dodeljuje se svake godine u njujorškoj Akademiji nauka za izvrsnost, razvoj i lansiranje inovativnih proizvoda od velikog značaja. Ovaj izum mogao bi da napravi prekretnicu u lečenju pacijenata koji su preživeli infarkt miokarda.
Izgleda vrlo jednostavno i najvažnije je da pomaže: Dr Srđan Nikolić
Dva takva implanta ugrađeni su pacijentima tokom prošle nedelje u Kliničkom centru Srbije, u sklopu kliničkog istraživanja, a još dva pacijenta tokom ove nedelje dobiće “padobran za srce”. Zahvatima je prisustvovao i dr Nikolić, koji je isključivo zbog toga doputovao iz San Franciska gde godinama živi i radi.

- „Padobran za srce” namenjen je upravo ljudima koji su imali veliki infarkt, posebno infarkt kojim su zahvaćeni vrh srca i prednji zid srčanog mišića. Ti slučajevi infarkta su najteži, ne samo zbog stope smrtnosti već zato što kod ljudi koji imaju takav infarkt dolazi do proširenja srca i do simptoma popuštanja rada srčanog mišića. To se manifestuje kratkim dahom i brzim zamaranjem, a sve to zbog toga što njihovo srce više ne može da zadovolji potrebe mišića za krvlju i kiseonikom. Bolest je progresivna i trenutno ne postoji definitivna metoda lečenja. Sve što je moglo da im se uradi, urađeno je, a na raspolaganju su im samo lekovi. Danas je veliki broj ljudi na farmakoterapiji, ali pošto je bolest progresivna, mali broj ljudi živi kvalitetno. To je problem kojim “padobranom za srce” pokušavamo da rešimo - objašnjava za “Blic” dr Srđan Nikolić.
Prvi padobran je ugrađen u oktobru 2005. godine. Bio je to početak dugotrajnog i komplikovanog procesa uvođenja ove tehnologije u medicinsku praksu, usklađenog sa standardima u Americi i Srbiji.

- Od 19 pacijenata, koliko ih je učestvovalo u prvoj studiji, devet ih je bilo na Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinju, a ostali u Nemačkoj - objašnjava dr Nikolić.

Implant dr Nikolića dobio prestižno priznanje "Edison"; Klikni za uvećanje(+)
Sada tim dr Nikolića završava veću studiju, u Evropi, čiji je deo i KCS, a pored njega i bolnice u Londonu, Amsterdamu, Hajderbergu, Lisabonu, Rigi... Ukupno dvanaest različitih kardioloških i akademskih centara.

- Više od 100 pacijenata je učestvovalo, a od toga oko 20 je bilo iz Srbije. Svi oni se osećaju dobro i mogu normalno da žive. KCS je bio jedan od naših najproduktivnih centara u studiji, koja se sada završava - ističe dr Nikolić.

Nakon ovoga uradiće se i pilot-studija, a od rezultata zavisi da li će FDA izdati dozvolu da uređaj uđe u standardnu kliničku upotrebu u SAD. Za Evropu je to odobrenje već dobijeno. S obzirom na to da se studija završava, a u Srbiji ima mnogo pacijenata kojima bi ovaj padobran pomogao, dr Nikolić će razgovarati sa čelnicima KCS da ovi implanti krenu da se ugrađuju o trošku Fonda. O tome će razgovarati sa direktorom KCS. Dr Nikolić trenutno ne znam koliko bi to koštalo, ali svakako bi cena bila manja nego što je u Nemačkoj.

U medicini četvrt veka

Dr Srđan Nikolić je jedan od osnivača kompanije “Cardiokinetix”, stacionirane u Menlo Parku, u Kaliforniji, pionira u razvoju tretmana na bazi katetera za saniranje popuštanja rada srčanog mišića. Ima desetogodišnje iskustvo u industriji medicinskih uređaja i 25 godišnji akademski staž na istraživanjima iz oblasti medicine na “Albert Einstein College of Medicine” i “Stanford University”.

субота, 22. децембар 2012.

Prirodna sredstva za skidanje šminke



Da oči ne bi bile crvene, a da koža bude čista i istovremeno zdrava i blistava, isprobajte jednostavna prirodna sredstva

MNOGE osobe koje imaju osetljive oči i kožu, imaju problem da pronađu odgovarajuće sredstvo za skidanje šminke, jer većina kupovnih sadrži hemikalije koje izazivaju iritacije.
Da oči ne bi bile crvene, a da koža bude čista i istovremeno zdrava i blistava, isprobajte jednostavna prirodna sredstva.
Kokosovo ulje: Ovim uljem osim što ćete skinuti sve ostatke šminke, uspećete i da hidrirate kožu. A, kako je bogato i vitaminima, kokosovo ulje će pozitivno uticati i na trepavice - nahraniće ih i učiniti jačim!
Maslinovo ulje: Funkcioniše na istom principu kao i kokosovo, osim što nije tako gusto. Preporučuje se osobama koje imaju normalnu kožu, dok je kokosovo dobro za one sa suvom. I maslinovo ulje će hidrirati kožu.
Mleko: Reč je odličnom sredstvu za uklanjanje šminke. Kako poseduje enzime, ukloniće sve tragove masnoće i nečistoće sa lica i učiniti ga veoma glatkim i mekim. Osim toga, ima moć i da da ublaži ožiljke i bore
.

Заслуге браће Грим за српску културу


Јакоб и Вилхелм су превели неколико српских народних песама и приповедака и тако их представили немачком говорном подручју и читавом свету

Браћа Грим
Браћи Јакобу (1787–1863) и Вилхелму Грим (1786–1859), који су светску славу постигли објављивањем збирке бајки „Дечје и породичне приче” пре тачно два века, припадају и велике заслуге за српску културу.
Браћа Грим су не само научили српски језик од свог савременика и пријатеља Вука Стефановића Караџића него су и преводили српску народну поезију и бајке.
Као леп гест захвалности, једно од активнијих културно-уметничких друштва Срба у Берлину, носи име „Вук Караџић – Браћа Грим”.
Књижевник, отац немачке филологије Јакоб Грим је 1824. године превео на немачки Вукову граматику, и то на основу другог, проширеног, издања те књиге објављене на српском само шест година раније.
Јакоб Грим је такође подстицао Вукову кћерку Мину да преведе српске бајке на немачки језик, а написао је и предговор у којем за Вукову збирку наводи да је дело достојно дивљења.
Јакоб и Вилхелм су доцније превели и неколико српских народних песама и приповедака и тако их представили немачком говорном подручју и читавом свету.
Вук Карџић, који је после пропасти Првог српског устанка пребегао у Аустрију, у престоници Хабзбурга упознао је Јернеја Копитара, дворског цензора словенских књига. Управо на Копитарев подстицај Вук је почео да прикупља српске народне песме, како би предочио цивилизованој Европи народно предање Срба и тим путем их заинтересовао.
На једној књижевној вечери у Берлину, по повратку из дипломатске мисије у Бечу, где је представљао Пруску, и где је и упознао Караџића, Јакоб Грим је читао српске народне песме пред колегама, литератама и лингвистима. Песник немачког романтизма Келменс Брентано их је тада уочио, забележио и потом неколицину и објавио у алманаху „Путешествије песника”.
За српску поезију и уопште Караџићев рад, Јакоб је успео да заинтересује и самог Јохана Волфганга Гетеа, на чији подстицај је српска народна поезија преведена на неколико језика. Гете је те стихове поредио са непревазиђеном „Песмом над песмама”.
Јакоб Грим је 1849. године постао члан Друштва србске словесности, а по његовој препоруци Караџић је био одликован и постао члан Пруске академије.
------------------------------------------------------------
Пепељуга са наших простора
Верује се да су Браћа Грим управо од Вука Караџића дознали за бајку Пепељуга, дело Шарла Пероа (1628–1703). Српску верзију ове бајке, забележену као народну умотворину Срба, претходно је објавио Вук 1821. и њено појављивање хронолошки је претходило верзији браће Грим.  Танјуг
објављено: 22.12.2012.

четвртак, 20. децембар 2012.

Najčešće greške u vaspitanju dece

02.06.2012 u 21:00 časova

Preuzeto sa: http://www.lepotaizdravlje.rs/porodica/vi_i_vase_dete/najcesce-greske-u-vaspitanju-dece
Porodica prva škola za život u kojoj dete stiče osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima i o životu i njegovim problemima. Tu stiče prva iskustva koja će kasnije u životu primeniti. Zato je i vaspitanje dece u porodici jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka.

Najčešća i najteža greška u vaspitanju dece je popustljiv stav i razmaženost. Razmaziti dete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nežnost, već preterano mu pomagati i služiti, i umesto njega obavljati sve one zadatke koje ono može već samo izvršiti.
Razmažena deca vrlo brzo pokazuju posledice maženja. Oni postaju samovoljni, nesamostalni, sebični, preosetljivi, a često i asocijalni. Beže od sistematskog rada, izbegavaju dužnosti i uvek traže nekoga ko će ih umesto njih izvršavati. Takva deca mogu patiti i od raznih neuroza, npr. noćnog straha, noćnog mokrenja u krevet, grickanja noktiju, mucanja i slično.
Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim detetom, često prelaze na strogost, uvereni da će se stanje popraviti.
Strog ili autoritativan odgoj primjenjuju i oni roditelji koji žele brzo i bez razmišljanja da postignu poslušnost, a i oni koji svoje dete ne vole jer im predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.
Previše strogo vaspitanje dete teroriše, zastrašuje pa i fizički zlostavlja. Roditelj je sklon da detetu predbacuje njegove mane i greške, viče na dete i nadzire svaki njegov pokret. Na takvo vaspitanje dete može reagovati na dva načina: ili se otvoreno suprotstavlja roditelju, prkosi mu i svađa se s njim ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepoverenje.
Previše strogo i grubo odgajana deca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbegli kaznu i neprilike, na primer laž, lukavstvo, osveta…
Osim toga, grubo odgajana deca postaju i sama gruba, neljubazna, otresita, bezobrazna i okrutna.
U lošem vaspitanju retko nalazimo samo jednu grešku, već se greške obično kombinuju. Tako uz maženje ili previše strog postupak vidimo još i neprestano zanovetanje, međusobno upoređivanje dece i nesigurno vaspitanje, tj. čas popustljiv, čas strog, čas ljubazan, a čas hladan stav prema djetetu.
Posledice neispravnog vaspitanja vide se već u detinjstvu. Takvo vaspitanje obeshrabruje dete, čini ga nesamostalnim, koči njegov osećaj za zajednicu i dovodi ga do toga da izbegava dužnosti i rad.
Uspeh u vaspitanju postići ćemo samo ako smo samokritični prema svojim vaspitnim greškama, ako u dete imamo poverenja i ako ga volimo.
Da bismo ga što pre osamostalili, moramo ga učiniti nezavisnim, tj. moramo mu omogućiti da samostalno obavlja sve one dužnosti koje, primereno svom uzrastu, može već samo obavljati. Uz to ga treba sistematski hrabriti i ulivati poverenje u njegove sposobnosti. Po potrebi treba mu i pomoći, ali nikad se ne smeju detetove dužnosti u celini preuzeti na sebe.

понедељак, 17. децембар 2012.

Podvig godine: Heroji koji ne daju da dobrota nestane


Uručena priznanja najhrabrijim pojedincima i kolektivima u najpoznatijoj akciji našeg lista. Najplemenitiji: Emir Kusturica, dete Danica Zorić, posada ledolomca „Greben“ , posthumno Jelena Trikić i Goran Savić
More Sharing ServicesHRABROST i nesebičnost. Neustrašivost, predanost i ljudskost. Malo je onih koji zaslužuju ove epitete, a „Novosti“ su ih i ove godine okupile na dodeli zlatnih i specijalnih plaketa u akciji „Najplemenitiji podvig godine“. Pola veka naše akcije obeleženo je u ponedeljak na svečanosti u Skupštini grada Beograda, gde su se sa novim junacima sreli i heroji koji su nas proteklih decenija svojom plemenitošću zadužili i zaslužili ovo priznanje.
Svetlosti pozornice u ponedeljak su ponovo, pedeseti put, bile uperene na naše podvižnike, obične ljude u neobičnim situacijama. Njima su aplaudirali patrijarh srpski Irinej, načelnik Generalštaba Ljubiša Diković, šef kancelarije Vlade za KiM Aleksandar Vulin, načelnik Sektora za vanredne situacije MUP Predrag Marić, umetnici, profesori, oficiri... Plakete su im uručili akademik Matija Bećković i direktor i glavni urednik Kompanije „Novosti“ Manojlo Vukotić.
Plaketa za najplemenitiji podvig ove godine dodeljena je čuvenom reditelju Emiru Kusturici za izgradnju Andrićgrada.
Teško je bilo zadržati suze, ne zaplakati, zajedno sa Milkicom Trikić, majkom Jelene Trikić, koja je izašla da primi zlatnu plaketu za podvig godine koja je posthumno dodeljena njenoj kćerki. Teško bolesna, Jelena je odlučila da odbije lečenje da bi rodila.
ZLATNI LJUDIPovodom pola veka „Najplemenitijeg podviga“ u izdanju naše kompanije u ponedeljak je izašla monografija „Zlatni ljudi“, posvećena svim hrabrim, odvažnim junacima koji su nas nagradili svojim delom. Sabrani su svi plemeniti podvizi nagrađeni tokom proteklih 50 godina, i ispričane priče o njihovim junacima. „Novosti“ su tako želele da iza najvrednije akcije našeg lista ostane autentični dokument, hronika o podvižnicima, ali i smernica za buduća pokolenja i putokaz ka novoj dobroti. U monografiji je predstavljeno oko 500 plemenitih pojedincima, kolektiva, školskih odeljenja, institucija, sportskih društava, udruženja, organizacija... To, praktično, znači da je više od dve hiljade junaka podviga dobilo svoje mesto u ovoj knjizi divljenja i nezaborava.
- Ovo priznanje je za mog unuka Nikolu - jecajući je rekla Milka. - Za njegovu hrabru mamu Jelenu, moju ćerku. Njena žrtva da svojom dobrovoljnom smrću podari život svom čedu, nije uzaludna i zaboravljena.
Zastao je dah publici kada je na platnu krenula priča o neustrašivom pilotu, majoru Goranu Saviću. Žrtvujući sopstveni život, do poslednjeg trenutka ostao je u avionu koji je padao iznad Nove Pazove, pokušavajući da sačuva živote na zemlji. Uspeo je, i to je platio životom. Posthumno priznanje primio je njegov brat Bojan Savić.
- Goran je bio ponos naše porodice, a danas je heroj svim prijateljima, komšijama, deci, ljudima koji ga nikada nisu upoznali. Čojstvo, viteštvo i junaštvo moramo uvek promovisati - suzdržavajući suze, rekao je Bojan Savić.
Buran aplauz prolomio se kada je na podijum izašla mala Danica Zorić. Devetogodišnja devojčica iz Božetića kraj Nove Varoši morala je da odraste prerano. Kada je majka napustila, na nju je pao teret brige o ocu i dva brata. Zlatna plaketa za dečji podvig biće joj makar mali podstrek da i ubuduće bude požrtvovana i predana.
- Kad stignem kući, poneću plaketu u školu da se radujem sa drugovima i mojom učiteljicom Bosom Šaponjić. Radovaću se i sa mojima u kući. I sa majkom... Ona nam se vratila. Srećna sam što će me i ona sačekati. A ja ću je zagrliti. Ovako: jako, jako - kazala je mala Danica, ostavljajući publiku bez reči. Sve u sali raznežila je kada je hrabro uzela mikrofon u ruke i odrecitovala pesmu „Sveti Sava“.
Zajedništvo u plemenitosti i timski duh nagrađeni su i ove godine zlatnom plaketom za kolektivni podvig. Dobitnici su članovi posade ledolomca „Greben“ koji su zimus spasli Smederevo od katastrofalnih poplava.
Suze, aplauzi, zadivljenost nastavili su da se smenjuju i dok su na scenu izlazili dobitnici specijalnih plaketa. Neven Krnojelac i Draža Vuković na Tjentištu su iz smetova spasli 16 putnika iz četiri zavejana automobila. Senad Zećirović i Srđan Stolić zaslužni su što se autobus sa 50 putnika nije survao u Sićevačku klisuru kada je na njega pala odronjena stena. Srednjoškolci Nemanja Beljić iz Trstenika i Dušan Arsekić iz Ivanjice spasli su letos vršnjaka Mladomira Joksimovića koji se davio u Moravi.
Divljenje je izazvao i Užičanin Rade Jezdić koji je izvukao Lazara Sebastjanovića priklještenog u prikolici koja je klizila ka ponoru, kao i Dragan Kostadinović iz sela Prekodolce koji je, sa povređenom rukom, pritekao u pomoć povređenima u eksploziji kamiona, zajedno sa Slavkom Veličkovićem koji je nastradao pomažući drugima. Zimus se istakao i Dragan Vuković iz Srezojevaca podno Suvobora koji je, iako bez ruke, očistio više od 200 kilometara seoskih puteva.
NAŠA NAJSVEČANIJA LOŽANajplemenitiji podvig godine je najduža, najlepša, najdirljivija i najpoštovanija akcija „Večernjih novosti“, rekao je direktor i glavni urednik Kompanije Manojlo Vukotić na dodeli priznanja. - Nisu česte prilike da smo samo sa dobrim ljudima. Danas jesmo samo sa dobrim, sa plemenitim, hrabrim i srčanim. Oni su naš prvi i počasni stroj. Oni su naša najsvečanija loža. Oni su naši prijatelji, a prijateljstvo može postojati samo među dobrim ljudima. Oni govore svojim primerom, a ne rečima. Oni u mirnim vremenima prave podvige.
Nagrađeni su i hrabri vatrogasci iz Vranja koji su u zavejanom selu Smiljevići, na vrhu planine u poslednjem trenutku spasli sedmoro Stankovića.
Priznanje je dodeljeno i Mirsadu Hodžiću, Mehu Ugljaninu i Omeru Hodžiću koji su protekle zime učestvovali u stotinama spasilačkih akcija na Pešteru.
Mila Kokotović Javorina darivala je sirotišta, crkve, manastire, a jeromonah Kiril dobio je specijalnu plaketu jer je uspeo da sačuva i oživi manastir Draganac u Kosovskom Pomoravlju gde je došao 1999. godine.
- Uzvišena akcija „Novosti“ svedoči da je ljudska dobrota neprolazna. I da će trajati. Podvižnici su kao sveće. U tmini, svakojakoj, oni šalju svetlost ljudskog lica, duše i srca - rekao je monah Ilarion, starešina manastira Draganac, koji je primio priznanje umesto jeromonaha Kirila.
I jedan grad ove godine postao je - podvižnik. Na predlog roditelja preminulog mladića Ivana Batinića, građanima Obrenovca pripala je plaketa jer su se nesebično borili za bolesnog momka.
POLA VEKA PLEMENITIHHEROJI koji su svojim podvizima oplemenili prethodnih pola veka okupili su se ponovo na svečanosti. Došao je, između ostalih, i Radoslav Stojanović, sin Maksima Stojanovića prvog podvižnika koga su nagradile „Novosti“. On je 1963. godine spasao Skoplje veće katastrofe kada je isključio trafo tokom razornog zemljotresa. Sa Maksimovim sinom došao je i njegov kolega Velin koji mu je pomogao u tom podvigu. - Rođen sam dva meseca posle zemljotresa, a o tome sam čitao u „Novostima“ - kaže Radoslav. - Bio sam iznenađen kada su me pozvali da danas dođem. Drago mi je što se ljudi još sećaju. I danas čitam „Novosti“ na internetu.
KUSTURICA: ŠTA BI DRUGI DALI?
Iako nas je mimoišla Renesansa naši veliki ljudi su u svetska humanistička dostignuća ostavili svetske domete. Od Tesle do Milankovića, od Ruđera Boškovića do Pupina. Od Selimovića i Andrića, od Njegoša do Bećkovića, od Nušića do Kovačevića, itd.
Šta bi drugi da su na našem mestu?
Kako god se osvrneš unazad, u koji god vek zaviriš po jedan velikan bez kojeg svetska istorija ne bi mogla. Šta bi se desilo I phoneu number 5 ako bismo tražili da iz njega povuku Teslin doprinos!? Ne bi ga bilo! Šta bi bilo sa evropskom literaturom ako ne bi bilo Andrićevog dela! Da li bi evropsko slikarstvo bilo siromašnije da u njemu nema dela Šumanovića i Lubarde.
U našoj istoriji punoj velikih ljudi, krupnih događaja i nedostižnih žrtvovanja, ima i onoga što se još ređe nalazi i što izaziva jaka osećanja. Ne bi bilo pomenutih velikana u istoriji ako iza njih ne stoje junaci koji su ovde pedeset godina nagrađivani. Retki su na svetu piloti koji, kada je avion u opasnosti ne iskoriste priliku da se katapultiraju nego ostanu u kokpitu jer preti opasnost da avion padne i ugrozi živote drugih ljudi. Ima li naroda gde se ljudi utrkuju da jedni drugima valjaju i da njihovo saosećanje pređe u akt dobročinstva i ljudskosti. Ima, ali malo! Naša slika mladih se stvara iz krivih slika stvorenih na splavovima, pričama o kriminalu i često zaboravljamo koliko među njima ima onih koji skaču u zaleđene reke da spasu druga. Gde ima da trudna majka odbije da primi infuziju i tako leči tumor na mozgu samo da ne bi naškodila dečaku koga nosi u utrobi! Odbije infuziju, rodi dete i posle toga umre.
Šta bi drugi da su na našem mestu?
Sigurno ne bi tako uporno zaboravljali da malo gde ima tako pametnih i velikih i plemenitih ljudi. Zato je važno da postoji institucija plemenitosti koju ne finansira onaj koji danas ovde finansira gotovo sve. Zbog toga kapa dole pred Kompanijom „Novosti“ koja ne da našoj dobroti da ode u zaborav. Baš kao što političke elite najčešće zaboravljaju da mi imamo što drugi nemaju! Šta bi drugi da su na našem mestu?
SAOSEĆAJU I TAMO DALEKOSA divljenjem su dočekani plemeniti čiji se život odvija daleko od srpske stvarnosti. Ali oni ne beže od nje. Francuz Arno Gujon već osam godina pomaže Srbima na Kosovu i Metohiji i za to vreme doneo je pomoć vrednu više od milion evra. Srbima sa Kosova pomaže i Italijan Enriko Vinja, dok je Miodrag Nikolić iz Los Anđelesa zajedno sa drugim kalifornijskim Srbima stipendirao 1.200 dece za 22 godine.
Da bi otklonili rđavu naviku da zaboravljamo na naše velikane i da nastavimo skoro zaboravljenu, zadužbinarsku tradiciju koju je od Nemanjića preuzeo kralj Petar a posle njega mnogi drugi. Predsednik Republike Srpske Milorad Dodik i ja smo pre dve godine izlepili Banjaluku bilbordima sa likom Ive Andrića. To je bio početak projekta Andrićgrada gde je naš nobelovac zamišljen kao domaćin u svom gradu, svim velikanima koji su učinili da naša istorija bude i ostane istorija slavnog srpskog naroda! I da ne zaboravimo da je najvažnije znati ko smo, odakle smo i gde ćemo.
BEĆKOVIĆ: I ANDRIĆEVI JUNACI
Smak sveta se približio, ali ga neće biti sve dok su na svetu brojniji oni koji se ne dvoume šta je plemenitije - nekoga spasiti iz vatre ili vode ili ga gurnuti u vatru i vodu; da li je humanije zaveštati svoje organe ili otimati i prodavati tuđe, u svom duhu, obratio se skupu Matija Bećković, predsednik žirija za Najplemenitiji podvig godine. - Koliko su neljudski činovi brojniji toliko su plemeniti podvizi nasušniji i dragoceniji. Pedeseta godišnjica akcije Najplemenitiji podvig godine srećno se poklopila sa pedeset godina od dodele Nobelove nagrade Ivi Andriću. Emir Kusturica podigao Andrićgrad, pola veka uoči 500 godišnjice na Drini ćuprije i to je najznačajniji neimarski poduhvat u Višegradu otkad je Mehmed-paša Sokolović podigao most na Drini pre 450 godina.
Sve junake plemenitosti u proteklih pola veka vidimo kao Andrićeve junake koji su krov nad glavom našli u Andrićgradu.
REAGOVANJA
PATRIJARH SRPSKI IRINEJ
POŽRTVOVANJE
Otkada je ljudi i sve dok budu postojali biće i velikih tragedija i iskušenja. Čvrsto verujem da će uvek biti i plemenitih ljudi koji su spremni i da svoj život daju za drugoga vodeći se jevanđeoskom misli: „Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe“. Na svima nama je da učinimo sve da dela plemenitih i čovekoljubivih osoba budu svetli primer svim ostalim ljudima.
LJUBIŠA DIKOVIĆ, NAČELNIK GŠ VS
PUTOKAZ
Iskreno sam dirnut plemenitošću ljudi koji su dobili plakete „Večernjih novosti“. Hrabrost nagrađenih koji ne štede sebe kada treba pomoći drugima trebalo bi svima nama da bude najbolji putokaz za život. Za divljenje je njihova skromnost, ali i jasna posvećenost cilju i zadatku koji su sami sebi postavili. I ova akcija pokazuje da ništa na svetu ne vredi kao učinjeno dobro i plemenito delo, čak i ako se žrtvuje i najveća vrednost - sopstveni život.
ALEKSANDAR VULIN
PUTOKAZ
Ova neprolazna akcija „Večernjih novosti“ je pravi putokaz dobrote. Zadivljen sam koliko je ljudi, uprkos smutnom vremenu u kome se obesmišljavaju istinske vrednosti, spremno da se žrtvuje za univerzalno. Najuzvišenije - ljudski život drugog, nepoznatog čoveka. Da ga spasava, ne misleći na sopstvenu žrtvu. Posebno sam dirnut što veliki primeri dobrote dolaze upravo sa Kosova i Metohije. Otud, gde je danas najteže.
PREDRAG MARIĆ
POČASTVOVAN
Na svečanosti „Novosti“ osećali smo se izuzetno prijatno, kao među najbližima, uzbuđeno je rekao Predrag Marić, načelnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije posle dodele nagrada.
- Izuzetno smo počastvovani specijalnim priznanjem „Novosti“ vranjskim vatrogascima-spasiocima, ono za nas ima isti rang kao i medalja za hrabrost „Miloš Obilić“, koju je dobio Vedran Tašković, komandant vatrogasnog bataljona. Ovo priznanje pripada i svim ostalim pripadnicima Sektora koji su u februaru spasli 310 ljudi od sigurne smrti.
DUŠAN KOVAČEVIĆ, DRAMSKI PISAC
DOŽIVLJAJ
- REKAO bih da je ovaj dan jedan od najlepših koji sam doživeo od kako sam se doselio u Beograd. A to je bilo pre 45 godina. Dok je svečanost trajala, i dok su dodeljivane plakete hrabrima i plemenitima, sve vreme sam se pitao zašto se ovaj događaj ne emituje direktno na televiziji. Ako ne na svim, onda makar na onima koje imaju nacionalnu frekvenciju.
PREDRAG CILE MARINKOVIĆ, SLIKAR
UZVIŠENO
Iz Pariza sam doputovao pre dva dana kako bih prisustvovao ovoj uzvišenoj plemenitosti. Nisam mogao da propustim svečanost - dana plemenitih. Ne znam ko je od ovih divnih ljudi plemenitiji. Nikoga ne bih mogao da izdvojim. Svi su oni suvo zlato. Njihovim delima smo svi mi počastvovani.
BORA ĐORĐEVIĆ, MUZIČAR
DELA
OVA akcija je sjajna. Kao retko kada važnost je data onima koji je najviše zaslužuju - hrabrim, plemenitim, humanim ljudima. Velika dela malih, običnih ljudi. Veliko hvala „Novostima“.
ZDRAVKO ŠOTRA, REDITELJ
TALENAT
- Ovo je jedinstvena prilika da se skrene pažnja na to da postoji plemenitost i hrabrost i da postoje ljudi koji su tim talentom izuzetno obdareni. Zato je ovaj događaj, „Najplemenitiji podvig godine“, jedna izuzetna svečanost.

уторак, 4. децембар 2012.

Iz dnevnika nekih mama


U prvom razredu učiteljica je objašnjavala deci šta znači kad je neko
usvojen. Mala Ana reče:
"Ja znam sta to znači, jer sam ja usvojena."
"Sta to, onda znači?", upita učiteljica Anu.
"To znači da nisam rasla u maminom stomaku, nego u njenom srcu."

*************************************************************

Pošto je decu stavila da spavaju, mama je obukla prljavu staru majicu i
krenula da farba kosu. Upravo je završila mackanje kose gustom, tamnom bojom i počela da čisti umrljano lice, kad je iz dečje sobe začula buku. Uletela u dečju sobu i potrpala razigranu decu nazad u krevet uz strogo upozorenje.
Pošto je izašla iz sobe, začula je svoje trogodišnje dete kako drhtavim glasom pita stariju seku: "Ko je to bio?"

*******************************************************************

U trgovini majka sa četvoro dece šara između polica. Njeno strpljenje je već polako na kraju, jer deca stalno govore: "Mama ovo, mama ono..." Napokon je rekla: "Ne želim da čujem reč mama bar pet minuta!"
Nekoliko trenutaka kasnije, jedno od dece povuče mamu za pantalone i tiho će:  "Gospođo...?"

*************************************************

Jeste li ikada primetili kako je glas deteta oko 200 puta glasniji od glasa odrasle osobe?
Jednog se dana otac vratio s puta i našao svoje dvoje dece kako spavaju u krevetu s mamom.
Tu noć spavao je na kauču, a ujutro pošto su se izljubili, rekao je svojoj deci:
"Ako baš želite, spavajte s mamom dok je tata na putu, ali kad znate da će se te noći tata vratiti kući, molim vas spavajte u svojim krevetima."
Kad se sledeći put vratio s puta, supruga ga je s decom dočekala na aerodromu. Dok su čekali prtljag među gomilom ljudi, jedno od dece reče:
"Imamo lepe novosti: Dok si bio na putu niko nije spavao s mamom!!!"
Sve je utihnulo, a jeka te rečenice još se neko vreme čula, dok su ljudi pogledima tražili ko je ta mama!

**************************************************************
Mama peče palačinke za svoja dva sina od tri i pet godina. Dečaci se svađaju oko toga ko će pojesti prvu palačinku. Mama im na to kaže:
"Da ovde sedi Isus bi sada rekao: Neka moj brat pojede prvu palačinku!"
Petogodišnjak se u taj čas okrene bratu i reče:
"Marko, hajde ti budi Isus!"

**************************************************************

"Mama", kaže mali dečak, "naše komšije su vrlo siromašne!"
"Zašto to misliš?"
"Trebalo je da vidiš kakvu su gužvu napravili kad je njihova beba progutala neki metalni dinarčić!"

***********************************************

Mali Tomica se prvi put vozi vozom. U jednom trenutku, voz uđe u tunel, a Tomica se potpuno umiri. Kad je voz izašao na svetlo, Tomica uzviknu: "Došlo je sutra!"

****************************************************

Navikao da bude u centru pažnje, Luka je malo ljubomoran na svoju sestricu.
Roditelji ga jednog dana posade na stolicu i objasne da im je stan postao mali , sada kada je došla Seka, pa će se seliti u drugi, veći stan.
"Nema svrhe", Luka će žalosno, "Seka sad već zna da puzi pa će doći za nama!"

субота, 1. децембар 2012.

Srpske narodne bajke


Preuzeto sa: http://www.kids.rs/tag/srpske-narodne-bajke/

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...