Dijete ima problem da ga prihvate vršnjaci u školi? „Ma proći će to“ – reći će neki. „Svi smo kroz to nekada prošli“ – savjetovaće drugi. Ipak, osjećaj izolovanosti nije bezazlen, jer može dovesti do zdravstvenih problema desetljećima kasnije, kažu stručnjaci.
Istraživanja su pokazala da oni koji se osjećaju društveno izolovani u svojim tinejdžerskim godinama imaju veću vjerovatnoću da će patiti od zdravstvenih problema kao što su gojaznost ili visoki krvni pritisak, u svojim četrdesetim godinama.
Ove posljedice naročito su uočljive među ženama, tvrde istraživači.
Važno je napomenuti da zdravstveni učinci nisu bili ograničeni na one koji su zlostavljani u školi, što znači da čak društvena izolovanost može biti štetna za zdravlje.
Švedski istraživači su analizirali podatke iz studije koja je pratila zdravlje i navike oko 900 šesnaestogodišnjaka, i to 27 godina kasnije.
Na početku studije, njihovi nastavnici su zamoljeni da ih ocijene kao ekstrovertne ili introvertne. Kada su imali oko 43 godine, podvrgnuti su medicinskim testovima.
Rezultati su pokazali povezanost između socijalne izolovanosti u školi i pretilosti, povišenog krvnog pritiska, dijabetesa, loše masnoće u krvi i nedostatkom 'dobrog' holesterola. Ovaj skup problema je poznat i kao metabolički sindrom i uvelike povećava rizik od srčanog i moždanog udara.
Studija, objavljena u časopisu PLoS ONE, također je pokazala da su oni koji su bili više izolovani od društva u školskoj dobi imali veću vjerovatnoću od pojave metaboličkog sindroma u srednjim godinama života. Učinak je bio posebno uočljiv kod djevojčica, odnosno žena.
Istraživači sa Umea univerziteta kažu da različiti faktori mogu uticati na ovaj efekt. Na primjer, usamljenost povećava nivo hormona kortizola i može povećati krvni pritisak do te mjere da poveća opasnost od srčanog i moždanog udara. Visoki nivo kortizola također može narušiti imunološki sistem, tako da osoba postaje osjetljivija na neke bolesti.
Нема коментара:
Постави коментар