Unesite svoj mejl ako želite da redovno pratite ovaj blog

Дошло је до грешке у овом гаџету

петак, 27. јул 2012.

Muzej popaljenih i porušenih zavičaja


Muzej popaljenih i porušenih zavičaja
Srna - 27.07.2012 08:27
BIJELJINA - Na graničnom prelazu u Rači prije sedam godina carinik pita vozača kombija, sjetnog i zbunjenog, ima li ima šta prijaviti za carinjenje. Ovaj mu odgovara da je u kombiju njegov zavičaj i da ga vozi na novo ognjište u Petrovaradin kod Novog Sada.
U stvari, sve to što je bilo u vozilu nije imalo skoro nikakvu materijalnu vrijednost, čak možda ni 10 maraka, ali mu je ona druga, duhovna vrijednost bila nemjerljiva. Bilo je to sve što je magistru sociologije Jovanu Mihailu ostalo od zavičaja i rodne kuće u podinarskom selu Sajkovići, spaljenim u akciji hrvatske vojske "Oluja" 1995. godine.
Carinik je ipak otvorio kombi, a tamo: čađava porculanska šoljica za kafu, nagorjeli djedov drveni tronožac, nekoliko ugljenisanih drvenih predmeta od namještaja i stolarije sa kuće, kašike, šerpe i drugo pokućstvo Jovanove majke Ruže.
Carinik je nijemo gledao pogorjelinu, onda Jovanu stisnuo ruku i poželio mu svu sreću ovoga svijeta. Valjda je negdje i njemu, sada državnom činovniku, neko užegao rodni dom?!
Tako je počelo - od pogorjelih stvari. Kada se pročulo da je književnik Jovan Mihailo donio stari zavičaj u novi kraj, onda su u Bukovačku ulicu, na broj 93, u Petrovaradinu, počeli stizati predmeti iz ostalih spaljenih i porušenih zavičaja: krajiških, hercegovačkih, ličkih, dalmatinskih, slavnonskih i drugih.
Doduše, ti predmeti su bili očuvani: preslice, kape, ćilimi, knjige, ikone, slike, radio-aparati, pepeljare, porculanske figure, vjenčanice, orahovi ormari, šivaće mašine...
Jovan Mihailo je onda načinio Muzej "Dvije Ruže", koji sada ima više od pet hiljada eksponata iz svih popaljenih i porušenih zavičaja, ali i očuvanih zavičaja Jovanovih prijatelja.
"Eksponate mi šalju brojni donatori svih vjeroispovijesti i narodnosti. Među njima su i raritetni eksponati kakve nemaju ni državni muzeji, kao što su pepeljara iz 1527. godine, knjiga 'Torža', stara više od tri vijeka, mamutovi zubi, francuski mačevi i stilete, krevet iz vremena Marije Trezije i drugi", kaže Jovan Mihailo.
Ovaj tihi čovjek stvorio je pravo carstvo za sve zavičaje. Utočište i spremište. Često je među brojnim zemljacima i prijateljima koji su stari livanjski, drvarski, petrovački, lički, okučanski, sarajevski, tuzlanski, zenički i grahovski zavičaj zamijenili novim.
"Gdje god dođem - prijatelji mi do vrha napune automobil eksponatima iz starih zavičaja, ali i iz onih iz kojih se nije bježalo, jer znaju da će sve to biti sačuvano i da će ih vidjeti mnogi ljudi", priča Mihailo.
U Muzej "Dvije Ruže", koji je dobio ime po Jovanovoj majci Ruži i supruzi Ruži (obje upokojene), dolaze posjetioci iz svih krajeva Vojvodine, iz Srbije, Srpske, Hrvatske, Federacije BiH i Crne Gore, pa čak iz zapadnoevropskih zemalja - Amerike i Australije. Dođu da se na Petrovaradinu podsjete na stare, izgubljene zavičaje.
Jovan Mihailo s ponosom pokazuje i kolijevku sa Kosova, staru više od trista godina. Ona je odzibala na desetine novorođenčadi na Kosovu, ali i u izbjeglištvu.
"Imam nekoliko kolijevki iz različitih krajeva, ali posebno posjetiocima pokazujem zavičajne nošnje, ženske i muške, zatim gunjeve, suknene pantalone, priglavke, srpove, časovnike, zdjele... Posjedujem sobu prepunu starih knjiga, od kojih su neke prave ikonabule, a među njima je i 'Ilustrovani radikalni almanah' Nikole Pašića, na koji je naslonjen presovani runolist sa Dinare", kazuje ovaj tihi čovjek, čuvar svih zavičaja.
S ponosom pokazuje i sliku - ulje na platnu "Branko Radičević i njegova Nona", rađenu kada je pjesnik imao dvadesetak godina. Autor je slikar Jonić.
Muzej "Dvije Ruže" ima jedinice u Veterniku, Inđiji i Vrnjačkoj Banji, a književnik Mihailo veliki broj eksponata poklonio je muzejima u Vojvodini.

Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...