Preuzeto sa: http://www.porodicno.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=35%3Afunkcionalnost-porodice-sa-aspektasistemske&catid=16&Itemid=19
Navešćemo neke od simptoma koji se javljaju u disfunkcionalnim porodicama:
- nedostatak empatije, razumijevanja i senzibilnosti prema pojedinim članovima porodice, dok s druge strane postoji izražavanje ekstremne empatije prema jednom ili više članova porodice koji imaju „poseban status“,
- poricanje (odbijanje da se prizna postojanje nepoželjnog ponašanja),
- neadekvatne ili nepostojeće lične granice,
- nepoštivanje tuđih granica,
- krajnosti u konfliktima (ili previše svađe ili nedovoljna rasprava između članova porodice),
- nejednak i nepravedan odnos (pravila) prema jednom ili više članova porodice zbog njihovog spola, dobi, sposobnosti, rase, ekonomskog statusa itd.,
- visok nivo ljubomore i drugih kontrolirajućih ponašanja,
- razvedeni ili razdvojeni roditelji u stalnom konfliktu ili roditelji koji su se trebali razdvojiti ali nisu (na štetu vlastitog djeteta),
- nedostatak vremena provedenog zajedno, posebno rekreacionih aktivnosti i društvenih događaja („Mi nikad ništa ne radimo kao porodica“)
- neprihvatljivo seksualno ponašanje (preljub, promiskuitet ili incest)
- djeca se boje razgovarati o onome što se dešava kod kuće (u sklopu ili van porodice), ili na bilo koji drugi način osjećaju strah od svojih roditelja
- članovi porodice (uključujući djecu) koji ne priznaju jedni druge, i(li) odbijaju da budu viđeni zajedno u javnosti (bilo unilateralno ili bilateralno).
Važno je još naglasiti da disfunkcionalni obrasci na jednom nivou (npr. održavanje nestabilnog braka) mogu biti disfunkcionalni i za drugi nivo (u ovom slučaju na subsistem djece). Isto tako adekvatno funkcionisanje porodice može se dostizati preko preopterećenosti jednog člana. Ukoliko u procjenu uključimo i šire socijalne sisteme možemo utvrditi i njihovu disfunkcionalnost u odnosu na porodicu (npr. škole ili obdaništa), pa je zato intervencije ponekad potrebno uputiti ne samo porodici već i širim sistemima koji mogu biti izvor disfunkcionalnosti. Kada se porodica suoči sa krizom ili postane svjesna prisustva simptoma ili disfunkcionalnih odnosa tada je najspremnija da se mijenja.
Navešćemo neke od simptoma koji se javljaju u disfunkcionalnim porodicama:
- nedostatak empatije, razumijevanja i senzibilnosti prema pojedinim članovima porodice, dok s druge strane postoji izražavanje ekstremne empatije prema jednom ili više članova porodice koji imaju „poseban status“,
- poricanje (odbijanje da se prizna postojanje nepoželjnog ponašanja),
- neadekvatne ili nepostojeće lične granice,
- nepoštivanje tuđih granica,
- krajnosti u konfliktima (ili previše svađe ili nedovoljna rasprava između članova porodice),
- nejednak i nepravedan odnos (pravila) prema jednom ili više članova porodice zbog njihovog spola, dobi, sposobnosti, rase, ekonomskog statusa itd.,
- visok nivo ljubomore i drugih kontrolirajućih ponašanja,
- razvedeni ili razdvojeni roditelji u stalnom konfliktu ili roditelji koji su se trebali razdvojiti ali nisu (na štetu vlastitog djeteta),
- nedostatak vremena provedenog zajedno, posebno rekreacionih aktivnosti i društvenih događaja („Mi nikad ništa ne radimo kao porodica“)
- neprihvatljivo seksualno ponašanje (preljub, promiskuitet ili incest)
- djeca se boje razgovarati o onome što se dešava kod kuće (u sklopu ili van porodice), ili na bilo koji drugi način osjećaju strah od svojih roditelja
- članovi porodice (uključujući djecu) koji ne priznaju jedni druge, i(li) odbijaju da budu viđeni zajedno u javnosti (bilo unilateralno ili bilateralno).
Važno je još naglasiti da disfunkcionalni obrasci na jednom nivou (npr. održavanje nestabilnog braka) mogu biti disfunkcionalni i za drugi nivo (u ovom slučaju na subsistem djece). Isto tako adekvatno funkcionisanje porodice može se dostizati preko preopterećenosti jednog člana. Ukoliko u procjenu uključimo i šire socijalne sisteme možemo utvrditi i njihovu disfunkcionalnost u odnosu na porodicu (npr. škole ili obdaništa), pa je zato intervencije ponekad potrebno uputiti ne samo porodici već i širim sistemima koji mogu biti izvor disfunkcionalnosti. Kada se porodica suoči sa krizom ili postane svjesna prisustva simptoma ili disfunkcionalnih odnosa tada je najspremnija da se mijenja.
Нема коментара:
Постави коментар